Pred televizorom

Puno godina proučavam tarot i srela sam se s mnogim špilovima i sama ih imam preko dvadesetak. Svako toliko provjerim što se novo događa u svijetu tarota i ima li kakvih zanimljivih novih špilova. Tu i tamo me neka karta zaintrigira no uglavnom kada pogledam cijeli špil taj dojam više i nije tako dobar. Tarot karte smatram i umjetničkim djelima i doista je potrebno dosta umješnosti da kreiraš novi špil bilo da je u pitanju varijacija na standardne tarot simbole ili nešto posve novo. Teško je uspjeti biti barem donekle originalan. To je, barem što se mene tiče, uspjelo Pietru Alligou koji djeluje unutar poznate talijanske tvrtke Lo Scarabeo koja se gotovo isključivo bavi dizajniranjem i izdavanjem tarot karata i vezanih tema. Špil o kojem govorim je Tarot of 78 doors.

Pa što se to meni tako u tim kartama svidjelo? Uglavnom tako biva da vam pažnju privuče jedna karta pa onda krenete istraživati cijeli špil i vidite je li vam on kompletno zaista tako smislen i lijep (da, lijep, nije nevažan taj estetski kriterij pri odabiru novog špila). Ono što mi se čini najvažnije pri odabiru špila je da s njim jednostavno kliknete i da uspijete bez napora ispričati priču koju vam pokazuju karte. No opet sam skrenula s teme. Dakle, prva karta u špilu Tarot of 78 doors koja mi je zapela za oko bila je desetka mačeva. Desetka mačeva je, kao i uglavnom sve karte u boji mačeva, teška i mučna karta, ali predstavlja kraj traume, kraj problema i ukazuje na novi početak nakon dugog mučenja. U većini špilova na karti je čovjek koji leži na zemlji proboden s deset mačeva, možda mrtav, a možda samo iscrpljen nakon teške bitke. U Tarotu of 78 doors stvari su vidjeli malo drugačije, u skladu s vremenom i holističkim pristupom životu. Na karti je prikazan čovjek koji leži na stolu s akupunkturnim iglama u tijelu. Znamo da akupunktura pritiskom iglica na određene točke na tijelu djeluje terapeutski i pomaže otklanjanju mnogih tegoba. Tako i ova desetka mačeva dobiva novi smisao kao karta koja donosi iscijeljenje i okrepu nakon patnje i boli.

Druga karta koje je privukla moju pažnju je četvorka čaša. Ovo je karta emocionalne zasićenosti i posljedično tome, emocionalne ravnodušnosti, stanja u kojem naoko imamo sve, ali čini nam se da nam je život isprazan i besmislen, ni u čemu ne nalazimo zadovoljstvo ni sreću. U klasičnim prikazima na karti je osoba okružena s puna četiri pehara (puni pehari su simboli emocionalne ispunjenosti) no ona na njih ne obraća pažnju, pogled joj je prazan i nezainteresiran, uglavnom uopće ne uživa u svemu onome što joj život trenutno nudi. U špilu Tarot of 78 doors na slici je čovjek pred televizorom, s daljinskim upravljačem u ruci, s vrećicom čipsa u krilu. Pored njega na podu je boca pića i prazna zdjelica. No bez obzira što je u udobnoj poziciji, a očito nije ni gladan ni žedan, ne doima se zadovoljnim. Očito da mu brza hrana i alkohol nisu pružili ono što mu je potrebno kao ni televizijski program zanimljiv sadržaj. Ovo je odličan prikaz čovjeka modernog doba koja traži lake i brze načine kako bi postigla sreću no to mu u konačnici ne uspijeva zato što možda ne zna što mu je zapravo potrebno ili je njegova pažnja usmjerena u krivom pravcu.

Jedna lasta ne čini proljeće

Nedavno moj poznanik je napustio dobro plaćeno radno mjesto kako bi se bavio onime što najviše voli. Doista, njegova ljubav prema poslu koji bi mu trebao biti izvor prihoda u jednakoj mjeri kao i izvor zadovoljstva traje još od ranog djetinjstva. Volim čuti kada netko slijedi svoje srce no ipak se u ovom slučaju pitam je li doista siguran hoće li mu njegov novi posao donijeti dovoljno sredstava za stil života na koji je navikao. Kao i uvijek, pokazat će vrijeme. Ili kako bi astrologija rekla, pokazat će Saturn. Ali ovo nije post o astrologiji.

Mene je ova cijela priča potaknula za razmišljanje i navela na vrlo zanimljivu, mada ponekad i nedokučivu kartu Zvijezda. Na njoj se sve čini jednostavno. Nakon njezinih prethodnica mračnog Vraga i stresne Kule, ona se čini kao trak svjetlosti, doista jako dobar znak. I ona to doista i jeste.

U većini špilova tarota na slici je prikazana žena (uglavnom gola) koja u rukama ima dva krčaga iz koje izlijeva tekućinu. Također, motiv koji se ponavlja je jedno njezino stopalo uronjeno u vodu dok drugim čvrsto stoji na sigurnom tlu. Golo tijelo simbolizira otvorenost bez potrebe za skrivanjem i pokrivanjem kao i samosvijest i sigurnost bez ostatka. Žena predstavlja ženski aspekt psihe – animu – prirodnu, spontanu, koja vjeruje vlastitim instinktima. Dva krčaga vode predstavljaju dva aspekta psihe – svjesni i nesvjesni – jedan od njih slijeva svoj sadržaj u vodu koja predstavlja emocije, a drugi na zemlju koja predstavlja čula odnosno realni aspekt života. Ta slika predstavlja vječnu povezanost svjesnog i nesvjesnog aspekta psihe te njihovog prožimanja s unutarnjim svijetom emocija, ali i vanjskim svijetom čula.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

No glavni motiv ove karte je ipak zvijezda. I u svakodnevnom govoru zvijezda je simbol nade kao i simbol unutarnjeg, duhovnog vodstva – zvijezda vodilja. Ona predstavlja svjetlo u tami noći ili nadu kao što je to na primjer u špilu Mitološkog tarota gdje je zvijezda jedino što je preostalo nakon što je Pandora otvorila nesretnu kutiju punu svih zala i nedaća ovog svijeta. Zvijezda je simbol obnove te obećanja da će sve ipak završiti dobro. Međutim, još uvijek smo u noći u kojoj nas vrebaju razna stvorenja i čudovišta, što stvarna što kreacije naše mašte. I moramo lutati kroz noć dok se ne pokaže danje svjetlo. Tek onda možemo biti sigurni da je opasnost doista prošla i da smo dobro zagazili na pravi put. I baš zato se treba sjetiti one kako jedna lasta ne čini proljeće. Pa sam malo i zabrinuta za poznanika koji slijedi svoju zvijezdu. I nadam se da neće imati previše problema da doista izađe na pravi put.

To su samo riječi

Ovu mi je rečenicu napisala u poruci poznanica kao komentar jedne ne baš ugodne rasprave na društvenoj mreži. Uf, pomislih, valjda to možemo i tako gledati, ali ipak, riječi znaju biti opake i zapravo se divim onima za koje su riječi samo riječi. Jer doista ponekad ranjavaju gore od oštrice mača. A upravo mačevi su u tarotu boja koja je povezana s mislima i riječima koje su posljedica onoga što mislimo. Mačevi su mučna i složena boja krcata dramama, frustracijama i strahovima koje nam stvaraju naše misli i naša analitičnost no svejednako od tog aspekta sebe ne možemo pobjeći. Mentalni aspekt naše osobnosti je naše prokletstvo, ali i naš blagoslov. Kao i mačeve, i misli i riječi moramo znati koristiti jer ako nismo vješti napraviti ćemo puno štete. I to ne samo drugima nego i samima sebi.

As mačeva kojim počinje ova boja govori nam o temeljnim karakteristikama mača odnosno misli kao takve. Poslovica kako mač ima dvije oštrice posebno vrijedi za ovu kartu – u pitanju je karta koja pokazuje trenutak donošenja odluke, a taj trenutak često usmjerava naš život u novom pravcu. I zato znamo toliko odugovlačiti s presijecanjem dotadašnjeg tijeka života i kretanjem u nekom novom smjeru. U Herbal tarotu koji svaku kartu tarota povezuje s određenom biljkom uz as mačeva povezana je kamilica. Kamilica je poznata po svom smirujućem djelovanju, a to je upravo ono što nam treba u napetom trenutku donošenja odluke odnosno poteza mača jer bi se u protivnom moglo dogoditi i da mač padne na nečiju glavu.

Ako ste mislili da je as mačeva napet i neugodan, onda još niste dobro proučili dvojku mačeva. Suprotni stavovi i konfrontacija ovdje su dovedeni do svog vrhunca. I to toliko da bismo najradije pobjegli od svega negdje u najudaljeniju mišju rupu iako nas ni to ne bi spasilo. Uzalud zatvaramo oči i pokušavamo izbjeći suočavanje sa stvarnošću – prije ili kasnije naša koncentracija će popustiti i dogodit će se neizbježno – mačevi će pasti, a mi ćemo se uneravnotežiti. Zato je i s dvojkom mačeva povezana pasiflora koja umiruje i fokusira, pomaže kod nesanice i grčeva kao i u lakšem podnošenju teških životnih perioda.

Neizvjesno u dvojci mačeva postalo je izvjesno i jasno u trojci mačeva. Trojka mačeva predstavlja onaj gadan trenutak konfrontiranja, izgovorene riječi koje smo dugo držali u sebi i sad smo ih izgovorili. S trojkom više nema puta natrag – sve su karte na stolu i naravno, puno je toga što nam se neće svidjeti. Povrijeđeni smo i ranjeni, ali i lišeni iluzija kojima smo se okružili. Sve u životu ima svoju cijenu pa tako i istina. S trojkom mačeva povezana je mlječika, biljka koja se koristi kod problema sa srcem, posebno aritmija. Također, tuga koju nismo pokazali, zadržava se i u dišnom sustavu pa možemo imati problema s disanjem ili čak osjećaj da se gušimo. Mlječika nam može pomoći da se oslobodimo i pročistimo stare emocije – osim toga potiče znojenje i prirodan je diuretik.

Četvorka mačeva prva je od dvije relativno smirene karti u boji mačeva. To je karta odmora, opuštanja i meditacije, premišljanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Divizma je biljka povezana s ovom kartom, a koristi se za povećanje prohodnosti dišnih puteva i liječenje raznih vrsta kašlja kao i bronhitisa. Cvjetovi se koriste protiv visoke temperature i za smirenje. Kako god okrenemo, ovo je vrijeme pročišćavanja na duhovnoj i tjelesnoj razini, odmora i pripreme za nove životne bitke.

Petica mačeva možda nije tako dramatična kao neke druge karte ove boje no u sebi nosi frustraciju i nameće nam ograničenja, bili mi toga svjesni ili ne. Kako bismo promijenili situaciju u kojoj se nalazimo i koja nas ne zadovoljava, morat ćemo promijeniti svoje stavove, a to baš nije lagan zadatak. Za početak moramo biti iskreni prema sebi jer to je jedini put koji nas vodi istinskoj promjeni. Imela je biljka koja pripada ovoj karti. Vjeruje se kako imela štiti od zla te daje jasnoću duha. Imela opušta živčani sustav te se koristi protiv grčeva kao i konvulzivnih živčanih oboljenja poput epilepsije. Smatra se da hrani i jača središnji živčani sustav.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Šestica mačeva donosi olakšanje nakon emotivno iscrpljujućih događanja te usmjerenost ka cilju, prihvaćanje i suočavanje s neminovnim. Šestica je put iz uznemirenosti ka novome cilju, ka novoj perspektivi. Biljka povezana s ovom kartom je verbena. Verbenu su zvali i svetom biljkom jer se upotrebljavala kod religioznih obreda, a služila je pročišćenju i pridonosila duhovnoj i mentalnoj jasnoći. Koristi se kako bi poticala znojenje i tako pomagala kod kašlja i visokih temperatura, kao i kod problema s bubrezima i jetrom.

U sedmici mačeva situacija se opet komplicira. Ova karta upozorava na probleme koje donosi nedostatak iskrenosti i izravnosti u komunikaciji, kada držimo figu u džepu i nastojimo pobijediti pod svaku cijenu. Međutim, u pitanju je Pirova pobjeda. Također, ova karta upozorava da trebamo razmisliti što zapravo želimo, kako to želimo postići i jesu li naša sredstva za ostvarenje cilja opravdana. Bukvica je biljka povezana sa sedmicom mačeva. Za ovu biljku se vjerovalo da štiti protiv zlih sila te se često sadila oko sakralnih objekata kako bih ih zaštitila. Koristi se kako bi ublažila i otklonila kroničnu glavobolju. Pomaže kod anksioznosti i histerije kao i kod nesanice.

I kada ste pomislili da stvari ne mogu biti gore dolazimo do osmice mačeva. Osmica mačeva govori o posljedicama naših odluka i izbora koji su nas doveli u nezavidnu situaciju. Moramo se odlučiti kuda i kako dalje, a ono što pred sobom vidimo kao mogućnosti nimalo nam se ne sviđa. Još gore, znamo da smo sami zakuhali ovu odbojnu kašu. Ukratko, u zamci smo. Cimicifuga se koristi za smirivanje živaca i umirivanje grčeva te kao pomoć kod porođajnih bolova te reumatizma i rubeole pa nam može pomoći i u ovoj situaciji neželjenih odabira.

U devetki mačeva ne znamo s čime se borimo odnosno u pitanju je karta noćnih mora i nerealnih strahova no bez obzira na to što smo možda i svjesni te činjenice možemo se osjećati loše i paralizirano. To je vrlo iscrpljujuće stanje, osjećamo se manje vrijedno i ograničeno u djelovanju. Valerijana je biljka koju povezujemo s ovom kartom. Njezino ime na latinskom znači – biti dobro. A upravo je to ono što nam treba – vjera da će sve biti dobro. Valerijana smiruje, pomaže pri depresiji i nesanici. Oslobađa od grčeva i nadutosti kao i bolova u želucu.

Desetka mačeva predstavlja kraj noćnih mora, ali nas i ostavlja posve iscrpljenima i iscijeđenima. U ovoj fazi oslobađamo se stavova i predrasuda koje su nas ograničavale, ali koje su poznat i siguran teritorij koliko god su nam zagorčali život. Također, ovo je početak novog ciklusa, pred nama su otvorene nove mogućnosti. Samo, imamo li snage i hrabrosti krenuti naprijed? Najvažnije je da budemo smireni i fokusirani i onda su nam sve opcije otvorene. Efedra je biljka koja nam može pomoći u ovim trenucima. Ona se upotrebljava protiv astme i bronhitisa, jaki je stimulans no potreban je oprez pri njezinu korištenju i odgovarajuće doziranje jer u protivnom može pridonijeti dodatnoj iscrpljenosti organizma.

Noći punog mjeseca

Tko bi rekao gdje te neki naizgled svakodnevni (ili u ovom slučaju svakonoćni) događaji odvedu. Naprimjer, pun mjesec koji je sinoć tako čarobno, čudesno svijetlio na nebu poput neke velike sjajne lopte. Nije da nikad nisam vidjela pun mjesec, ali doista je jučer u njemu bio nešto osobito, bio je iznimno srebrn i sjajan, baš onakav kakvim ga opisuju pjesnici. Razlog što je za mene bio poseban je možda i zato što je dotakao neke važne točke u mom osobnom horoskopu pa je tako pomalo asocijacija na asocijaciju, slika na sliku, karta na kartu došlo i do ovog teksta. Zapravo, ‘točka na i’ bila je slika trojke čaša, zanimljive karte tarota koja također u sebi ima elemente simbolike punog mjeseca.

U nekoliko verzija ove karte ove karte vidimo u pozadini pun i svijetao mjesečev krug kako osvjetljava mračnu noć. Inače čaše u tarotu povezane su s emotivnim aspektom života, opisuju sve kušnje, zamke i komplikacije naših sentimentalnih, ali i drugih odnosa. Trojka je zanimljiva karta. Ona opisuje trenutke velikog ljubavnog zanosa kada su osjećaji tako snažni da ne vidimo ništa osim voljene osobe. Tada smo spremni učiniti stvari na koje nas inače ne bi natjerali ni u ludilu, ali u ovakvim momentima takvi lunarni postupci čine nam se posve logičnima i prirodnima. 

U Mitološkom tarotu prikazan je čin vjenčanja Erosa i Psihe nakon njihovog dramatičnog susreta koji je skoro završio njezinom smrću. Mladoženja je iza mladenke, ona mu ne vidi lik i ne zna zapravo tko je, ali se zaljubila u bajkovitu zamišljenu sliku svog spasitelja. Noć je punog mjeseca i bez obzira na svu neizvjesnost koju donosi novi korak kao što je brak u životu, Psiha se doimlje zadovoljnom i zaljubljenom jer joj svjetlost mjeseca osvjetljava put koliko god on zapravo bio neizvjestan i pun skrivenih zamki.

U Tarotu mjesečevog vrta Karen Marie Sweikhardt scena se također odvija noću, u vrijeme svjetla punog mjeseca. Mjesečev vrt izgleda još čudesnije pod noćnom svjetlosti i tri mlade vile pehara punih vina nazdravljaju sebi i životu. Prizor je bajkovit i nerealan, baš kao što izgleda svijet pod srebrnom mjesečevom svjetlošću. U takvim okolnostima vidimo ono čega nema, ali i ono što inače nije vidljivo na dnevnoj svjetlosti. Sličnu koncepciju nalazimo i u Llewellyn tarotu, baziranom na velškoj mitologiji.

Tri raskošno odjevene žene nazdravljaju visoko podižući pehare usred zelene poljane okupane mjesečevom svjetlošću. Očito je da su opuštene i spontane, u kontaktu s vlastitom nutrinom i u skladu s prirodom koja ih okružuje. I za kraj, karta iz još neimenovanog špila autorice Deborah Blake koja prikazuje tri žene koje opušteno nazdravljaju, nogu uronjenih u vodu koja je bila i inspiracija za ovaj tekst. Vidimo kako je riječ o mladoj, zreloj i starijoj ženi, tri stadija ženskog odnosno lunarnog ciklusa. Mjesec je planet koji povezujemo sa ženskim aspektom osobnosti i kako mjesec mijenja svoje mijene, tako i žene prolaze svoje mijene što na dnevnoj što na cijeloživotnoj bazi. Žene su u pokretu, jednako je živahna i voda ispod njih iz koje iskaču ribice, a u pozadini vidimo mačke kako se igraju s noćnim leptirima.

Čudna je ta moć punog mjeseca, na neke djeluje uznemirujuće te ne mogu spavati, na druge pak inspirativno pa pišu, a neke treće potiče na razmišljanje. U svakom slučaju, rijetko tko u tom periodu može ostati ravnodušan. I tako treba biti. Jer kad se mjesečev disk opet smanji, imat ćemo vremena i za spavanje i za snivanje.

Dva puta dva su četiri

Materijalni aspekt života često je područje na kojem se borimo kako bismo uspjeli i opstali. Ponekad, unatoč našim nastojanjima čini nam se da nikako ne možemo naprijed i kako naši napori ostaju bez rezultata. Možda se i zapitamo gdje griješimo i možemo li to nekako promijeniti. Novčići u tarotu govore o materijalnoj sferi života, o periodima uspona i padova, krizama, pokušajima, pogreškama i uspjesima. Tarot nas, kao i uvijek, uči, potiče da istražujemo sebe i svijet u kojem živimo i spoznamo više i dublje.

Četvorka novčića. Ovu kartu promatrala sam u raznim verzijama no malo koja me se dojmila kao ona u Sharman-Caselli špilu za koju mi se čini kako najbolje prikazuje bit ove karte. Dakle, na karti vidimo čovjeka koji sjedi na kovčegu na kojem je tri novčića (pretpostavljamo i neko blago u samom kovčegu), a u rukama ili bolje reći u zagrljaju steže četvrti novčić. Vidi se da muškarac nije siromašan, dapače po njegovom odjelu reklo bi se kako je imućan. Cijela scena opasana je zidom koji simobolizira odvajanje od drugih i postavljanje granica, vjerojatno i obranu od mogućih kradljivaca (kojih očito nema na vidiku). Tlo je, za razliku od nekih drugih karata iz ove boje, prilično pusto, s rijetkim busenima trave, dakle, govori o suhoći i neplodnosti s tek ponekim ostacima prošlog prirodnog izobilja. Iako ovaj čovjek očito posjeduje zemaljska blaga, postao je njihov rob i ona su mu umjesto da budu sredstvo pomoću kojeg će si omogućiti kvalitetan i radostan život postala opterećenje. Osim toga, očito je da ga muči strah da će ono što posjeduje izgubiti i to ga blokira na mjestu. Ovo je i značenje ove karte – stečeno bogatstvo ili stečena poslovna pozicija toliko su nam važni da se ne usuđujemo pomaknuti ili krenuti dalje iz straha da ne izgubimo ono što posjedujemo. Međutim, ovakva pozicija dugoročno znači i stagnaciju. S takvim stavom u konačnici možemo izgubiti i ono što imamo. Također, karta upozorava kako je potrebno dijeliti s drugima te dati kako bismo primili. A to je ono što često zaboravimo. Karta koja slijedi nakon ove, petica novčića, prilično jasno govori koje mogu biti posljedice takvog stava – gubitak samopouzdanja kao posljedica gubitka novca, pozicije ili moći za koje smo mislili da nas trajno definiraju i osiguravaju. Koja iluzija!

Dvojka ove iste boje pokazuje nam jednu sasvim drugu priču. I inače dvojke u tarotu označavaju važnu razvojnu etapu, prvu realizaciju neke ideje ili projekta, ali i prve dileme kao što je to slučaj s dvojkom mačeva. Dvojka novčića simbol je dinamike na poslovnom i financijskom planu, spekulacija, ulaganja, naravno zato i rizika kao i mogućih gubitaka. Lik na karti žonglira s dva novčića i to prilično opušteno mada mu je pogled usmjeren ka njima. Ipak, u svakom trenutku sve je moguće – i da novčići padnu i da se on saplete jer se ne vidi kuda kroči i još mnogo toga. Međutim, važno je napomenuti kako on čini nešto vrlo važno – uvježbava novu vještinu koju će vremenom vjerojatno usavršiti pa će je možda moći izvoditi i zatvorenih očiju (teško, ali zamislimo da je tako). Mladić korača po mladoj zelenoj gustoj travi, simbolom novog rasta, proljeća kao i novih početaka. Iza njega se vide brodovi koji isplovljavaju na pučinu, dakle, kreću u nove osvajačke pohode – trgovačke ili kakve god drugačije – u svijet će odnijet domicilna blaga, ali će i iz njega donijeti nova, kao i nove ideje, vještine i postignuća. Onda, isplati li se riskirati? Naravno da se nije lako odlučiti za rizik, da je lakše biti na toplom i sigurnom no ako bolje razmislite što danas zapravo predstavlja sigurnost? Mnogi su mislili da je imaju pa je ono što posjeduju nestalo u hipu. Jedino što doista posjedujemo su naše sposobnosti i talenti, ono što možemo upotrijebiti kako bismo radili i zaradili i kako bismo si priskrbili ono što nam je potrebno za život. Kada bolje razmislimo to je ipak veći kapital od onoga što možemo imati na banci. Pa ipak, mnogi od nas bi se prije odlučili za debeo bankovni račun nego za talente koji nam mogu dati kruh u ruke. I tako se umjesto za dvojku odlučujemo za četvorku bez obzira što skriva naša škrinjica. A možda u njoj više nema ništa, možda su se naša blaga pretvorila u prah, možda su postala neupotrebljiva, možda su samo mrtvi kapital koji se više nikako ne da upotrijebiti. A mi to ne znamo. Dok ne ustanemo i ne pogledamo u škrinjicu. Pa se onda može dogoditi da neka blaga koja u njoj pronađemo dobiju novi sjaj.

Pred nosom

 

Priča o petici novčića prati me već nekoliko tjedana. Najprije se pojavila kao početna karta u mojoj godišnjoj tarot analizi, a poslije kao tema jednog razgovora koji me je opet asocirao na nju. Teme koje mene muče na osobnom planu vezano za ovu kartu neću vam otkrivati, ali sadržaj razgovora hoću, barem onoga dijela koji se tiče petice novčića. Dakle, neki dan u strogo poslovnoj atmosferi stranac iz jedne daleke zemlje kaže kako je naša zemlja prepuna prirodnih resursa. U očima svih prisutnih čuđenje, očito da svoju domovinu ne doživljavamo tako bogatom, ali ako bolje razmislite doista je tako. A baš o toj temi govori petica novčića. No pogledajmo što sve ona prikazuje u različitim verzijama odnosno kako je doživljavaju različiti autori tarot karata.

U klasičnom Rider-Waite tarotu na ovoj karti prikazani su muškarac i žena odjeveni u dronjke – žena je bosa, a muškarac se pri hodu potpomaže štakama – kako prolaze pored živopisnog prozora koji vjerojatno pripada crkvi. Iako je prozor tako upečatljiv, čini se da ga uopće ne primjećuju već nastavljaju svoj put po vjetru i snijegu. Crkva bi za njih mogla predstavljati utočiste no ovo dvoje je toliko zaokupljeno svojim brigama da ne vide da je zaštita i rješenje njihovih problema tik pred nosom, samo da su malo podigli pogled. Varijacije na temu Rider-Waitove verzije ponavljaju se u više drugih špilova. Osim što predstavlja materijalne probleme i ograničenja još je već problem što ova karta može govoriti i o gubitku vjere u sebe ili život kao takav, nesposobnost da iskoristimo prilike i vlastite talente kako bismo se izvukli iz poteškoća, doba depresije i mraka. Petica novčića sa sobom donosi osjećaj napuštenosti i prepuštenosti samom sebi bez zaštite vlastite zajednice ili obitelji. Međutim, tu poruku možemo shvatiti i na način da je vrijeme da se oslonimo na svoje vlastite snage, jedino što još moramo prepoznati i upotrijebiti one svoje kvalitete koje bi nam pomogle kako bismo se izvukli iz ove situacije.

Ono što je važno za tumačenja tarot karata je da ih znamo promatrati na pravi način odnosno vidjeti ono što se na karti nalazi. U gotovo svim verzijama petice novčića likovi na karti okrenuti su leđima novčićima – to možemo tumačiti kao okretanje leđa prošlosti u kojoj je postojala materijalna ili emotivna sigurnost, ali kao i nesposobnost ili nevoljkost da promijenimo perspektivu kako bismo došli do rješenja za ono što nas tišti.

Petica novčića u Ruskom tarotu je uvjetno rečeno optimističnija i čini se kako dva lika odmaraju prije kretanja u buduće poduhvate. Tri novčića su pod nogama jedne osobe dok su dva ispred druge pa to možemo protumačiti kao kretanje prema boljoj budućnosti ili potrazi za poslom van mjesta uobičajenog stanovanja. Figure na karti su svjesne svoje situacije i učinit će nešto da je doista i promijene.

Slikovita je i petica iz špila nastalog iz motiva slikarskog opus Gustava Klimta – mršava, ispijena i gola žena stoji spuštena pogleda i ruku sklopljenih u gestu moljenja pred zlatnim stupom na kojem se nalaze tri novčića (još su dva novčića iznad njene glave). Iako su joj novčići nadohvat ruke, čini se da ona čeka u svojoj neugodnoj poziciji umjesto da posegne za novčićima. Dakle, u poziciji je da riješi svoju situaciju, ali ipak to ne čini.

U Enchanted tarotu ponavlja se priča o paru ispod crkvenog prozora no čini se kako oni ne računaju niti razmišljaju da uđu unutra. Žena se privija uz muškarca dok joj se on obraća upirući prostom prema nekom cilju u budućnosti. Poruka je prilično jasna – nije vrijeme za brigu nego za akciju i to dan za danom jer ćemo jedino tako savladati poteškoće i izvući se iz problematične situacije. Ovo je vrijeme iskušenja, ali i učenja, a za svoj trud bit ćemo nagrađeni u budućnosti.

Posve drugačije ovu kartu vidi autorica The Witches tarota koja glavnog junaka smješta usred kamenite klisure gdje mu se na putu prema cilju ispriječila gomila kamenja, naravno u obliku pet novčića. Kako bi krenuo dalje mora ih skloniti, što nikako neće biti lagan zadatak. Tako ovu kartu možemo tumačiti kao materijalne (ne)prilike koje moramo savladati kako bismo došli do cilja ili krenuli dalje u životu. Autorica govori kako gubitke koje trpimo u ovom periodu trebamo shvatiti kao lekciju koju trebamo savladati i iz nje izvući pouku.

U Mitološkom tarotu vidimo isječak mita o Dedalu na petici novčića. U toj sekvenci Dedal bježi iz Atene nakon što je umorio svog talentiranog nećaka zbog ljubomore i straha kako će ga njegova vlastita krv nadmašiti. Iza sebe ostavlja sve što je kao inovator napravio i ogrnut dronjavim ogrtačem odlazi u noć. Jasno je kako mora sve početi iznova (to povrđuje i mjesec koji raste odnosno mjesec u prvoj četvrti) i opet steći ime, ugled i priskrbiti si za život. Njegova budućnost je neizvjesna i jedino ga može spasiti vjera u svoje vlastite resurse i talente. U tom na kraju mita i uspijeva po tko zna koji put savladavši prepreke. To je ono što bismo i mi trebali naučiti iz ove karte i na osobnom i na kolektivnom nivou – vjerovati i poštovati ono što imamo i to upotrijebiti na najbolji mogući način. Jer to je jedini način da doista naučimo cijeniti sami sebe i postanemo zadovoljni sobom.

 

Aveti prošlosti

Živimo u području na kojem se prilično bavimo događajima iz prošlosti i to u tolikoj mjeri da se ponekad čini kako ih se nikako ne možemo otresti. Ne da nije važno ono što se trenutno događa i ono što će tek biti nego se bavimo ratovima iz prošlog stoljeća pa nedavnim ratovima pa što je sve nekada bilo, tko je otkud i tko s kim otkad ne priča… Bezbroj je varijacija na temu. No, mi ipak ne odustajemo. Kažu mudri ljudi kako je povijest učiteljica života. Slažem se, iz povijesti i iz prošlosti puno se toga mora naučiti. Ali i znati to naučeno koristiti u sadašnjem trenutku, a ne koristiti ga kao opravdanje za stavove i postupke koji ne vode nigdje.

Kada govorimo o prošlosti i glorificiranju iste, prvo što mi pada na pamet je znak Raka čiji je modus operandi kretanje unatrag kao i planet koji njime vlada, a to je Mjesec. Mjesec je taj koji u sebi sadrži sva naša sjećanja (ona za koja znamo i ona za koje ne znamo da negdje postoje), on je pokazatelj naših instinkata i nasljeđenih obrazaca ponašanja, on je animalni i duševni dio naše osobnosti. No Mjesec kao takav ne postoji samo u astrologiji već se pojavljuje kao velika arkana u tarotu. Tu njegovo značenje povezano s prošlosti, noći i noćnim utvarama dobiva na težini.

Gotovo u svim varijacijama, na ovoj pomalo zastrašujućoj i mračnoj karti, prikazan je mjesec u punom svom sjaju i voda u kojoj se njegov sjaj odražava, a iz koje izlazi rak. Također, tu su i figure dva psa (na nekim špilovima to su vuk i pas) koja zavijaju na mjesec i pojačavaju nelagodu cijelog ovog prizora. Rak koji izranja iz vode nesvjesnoga predstavlja strahove koji izbijaju na površinu noću ili u snovima, koji mogu potjecati još iz ranog djetinjeg doba. Koliko god nam se ti strahovi činili iracionalnima pa čak i smiješnima još nas uvijek u nekim trenucima mogu izbaciti iz ravnoteže. I pas i vuk bića su noći. Pas se nalazi na ulazu u podzemni svijet, svijet mrtvih, a oba su vodiči mrtvih duša. Oni također predstavljaju instinkte koji mogu biti ključni u snalaženju u noćnim uvjetima i pronaći put kući, u sigurnost.

Na ovoj karti su uvijek prisutna dva stupa odnosno dvije kule koje predstavljaju racionalno i iracionalno, svjesno i nesvjesno. Između stupova krivudav je put, koji govori o krivudanju između ta dva principa, tako čestom u životu svakog od nas.

U ovoj tamnoj noći, mjesec je jedini izvor svjetlosti iako pod njegovim svjetlom svijet može izgledati posve drugačije nego što izgleda pod svjetlošću dana. Mada, s druge strane, on kao takav budi čudne osjećaje i u životinjama i u ljudima. U srednjem vijeku ljudi su vjerovali da su duše mentalno oboljelih odletjele na mjesec pa još i danas izraz lunaran označava nekog nepouzdanog i promjenjivih raspoloženja. Također, vjerovalo se da se pod utjecajem mjeseca čovjek može pretvoriti u životinju pa da se i tako neki ljudi u doba punog mjeseca mogu pretvoriti u vukodlake.

U lunarnom svijetu bilo da se radi o svijetu naše podsvijesti ili mraku noći, nikad ne možemo biti sigurni na što ćemo naletjeti, koja ćemo vrata otvoriti. Tako ne možemo znati otkud mogu izaći aveti prošlosti. I mada se s njima moramo suočiti, ako treba i izvesti ih na svjetlost dana, na razinu svijesti jer će tako izblijedjeti i više nam se neće činiti tako strašnima i prijetećima.

 

 

Strah

Ponekad mislim kako se život sastoji od niza upečatljivih trenutaka. Jedan od njih je jedan isječak iz mog sata psihoanalize. Na kojem analiziramo snove. I tako ćaskamo moj psihoanalitičar i ja, on me promatra i kao i uvijek kaže kako ja itekako dobro znam što znače moji snovi, ja se čudim i tako to. Upitam ga za strašne snove. One koji su toliko strašni da se morate probuditi. Kako ne biste sanjali dalje. Pitam ga što bi bilo da se u takvim strašnim trenucima ne probudim. Kaže on meni mrtav hladan – ništa. I doista, ništa se ne bi dogodilo. Kao i uvijek kada su u pitanju strahovi. Sami po sebi strahovi su besmisleni, ali ih imamo. Svi. Čak i oni koji se kunu da nemaju straha ni pred čim.

Strahove kao takve dobro oslikava jedna tarot karta. Riječ je o devetci mačeva. Ako znate barem nešto malo više o tarotu znate i da su mačevi nezgodni. Ekvivalent su elementu zraka u astrologiji. A ne moram vam spominjati kako sva zla ovog svijeta dolaze od previše razmišljanja odnosno od previše zraka. I od pretjerane analize koja vodi do paralize. Tako je i s mačevima u tarotu. Sama nevolja. Pa povuci pa potegni. Pa oš ovako oš onako. Sijeci, reži, maši. Umori to čovjeka. Kažu da je mačevanje inače vrlo zahtjevan sport. Gdje osim ručica morate upotrijebiti i nožice te obavezno uključiti mozak. Da vas ne ubodu ili ne daj bože ne sasijeku.

Isto je i sa strahovima. Naporni su. Ali teško im se možemo othrvati. Jer predstavljaju sastavni dio našeg života. Iako, nisu svi strahovi loši. Strahovi nas upozoravaju na opasne situacije, čuvaju nas od pogibelji. Ipak, problem je kada nas posve obuzmu i preuzmu kontrolu nad našim životom. Pa se začahurimo na neko navodno sigurno mjesto i bojimo se. Pa ni makac. Strah tako postaje našim apsolutnim gospodarom.

Strah je uglavnom subjektivna kategorija. Nije se lako suočiti s vlastitim strahovima. Zahtjeva odlučnost i hrabrost. Gotovo jednako strašno kao gledati samoj smrti u oči. Borba sa strahom je dugotrajna. Pitanje je i je li ikad doista završena. Bez obzira na sve napore, uvijek neki mali atom straha možda čuči negdje skriven u prikrajku i čeka priliku da opet preuzme vlast u svoje ruke.

Strah je za mene Saturn. On pokriva mnoge vrste strahova – realne, nerealne, velike, male. Osobno, uvijek mi se čini kako mi dašće negdje za vrat podsjećajući me kako s njime nema šale. S vremena na vrijeme izađe iz sjene i stvarno mi utjera strah u kosti. Ipak, jasno mi je kako mu to sama dozvoljavam. Saturn poput skenera traži rupe u mom sustavu sigurnosti, u mom samopouzdanju. I udara. Nemilosrdno. No možda stvari i ne treba gledati tako negativno. Saturn se naziva velikim učiteljem. I poučava me. Strogo, nesmiljeno. Želi da usvojim njegova načela. Ili da se povučem u strahu. Zahtjeva da razvijem disciplinu, postojanost, ustrajnost, samosvijest. Da se suočim sa svojim slabostima. Da nadvladam svoje strahove. Da mu indolentno ne prebacujem lopticu.

Devetka mačeva. Uf. Vise mačevi nad glavom. Strah me je. Budim se u znoju. Moji strahovi lepršaju oko mene. Čekam da prođe dovoljno vremena pa da zaspim opet. Nadam se da se jednom ipak neću više od straha probuditi. Da ću uzeti svoj mač u ruke. I izboriti se protiv straha. Do desetke mačeva.

Bolje sam nego loše kumpanjan

Ova zgodna primorska poslovica često mi bude na pameti. I pomislim kako bi svijet bio puno bolje mjesto kada bismo je se više pridržavali. I to radi više razloga: Onaj tko ne može biti u društvu sa samim sobom, ne može najbolje ni funkcionirati s drugima i onaj još važniji da onaj tko ne voli sebe ne može voljeti ni nekog drugog. Ipak, i loše veze su dio našeg emocionalnog razvoja, samo da u njima ne ostanemo vječno, u očekivanju boljih vremena koje vjerojatno nikad neće doći. Cijela ta priča me podsjetila na neke moje priče iz prošlosti, na ljude koje sam ostavila jer jednostavno s njima više nisam mogla dalje, ali i na projekte koje sam nerado napustila no koji su umjesto da me raduju počeli opterećivati. Ni u jednom niti u drugom slučaju nije mi bilo lako i morala sam uložiti voljni napor kako bih krenula dalje. A sve me to asociralo na nekoliko karata tarota koji govore baš o tom procesu i što sve u njemu doživljavamo.

 

Karta koja dočarava ostavljanje svega onoga što nam je drago i milo jer jednostavno moramo krenuti dalje je osmica čaša. Čaše su inače povezane s emocijama i cijela ova boja govori o emocionalnom razvoju, usponima i padovima na tom putu. Emocije su zamršen svijet, njima teško možemo upravljati te nas zato vode u bezglave poteze nakon kojih se često zapitamo što nam je zapravo bilo da smo činili tako sulude stvari. U osmici čaša figura se okreće od punih osam čaša (napunjene čaše simbol su snažnih, ispunjujućih emocija) i odlazi na put u nepoznato, u mrklu noć. Mjesec u posljednjoj četvrti na nebu predstavlja kraj jednog ciklusa, završetak odnosa. Za razliku od nekih drugih karata u boji čaša gdje imamo prolivene i prazne čaše (izgubljene ili nepostojeće emocije) ovdje napuštamo nešto što nam je još važno, što nas još privlači, za što smo još emotivno vezani. Teška srca, odlazimo. No ove pune čaše možemo i drugačije promatrati – nekih emocija nam je dosta, prekipjelo nam je, ne možemo više. Ne zaboravimo kako nas emocije povezuju s drugim ljudima, a te veze ne moraju uvijek biti sretne.

 

Na sljedećoj karti, devetki čaša, usamljena je figura, okružena punim čašama. Čaše se nalaze na uzvišenoj podlozi koja sakriva pozadinu slike no ono što se nalazi iza njega osobu niti ne zanima, usmjerena je sebi, sasvim zadovoljna, čak i nezainteresirana za neku interakciju – ruke su joj prekrižene na prsima, zatvaraju put do srca. Njezin stav je samosvjestan i samodovoljan. E ovo je faza kada znamo kako je bolje biti sam nego u lošem društvu. I pri tome, još uživamo u tome. Tko zna uživati u vlastitom društvu, uživati će i u tuđem te odabrati nekoga s kim će mu to uživanje doista biti moguće.

 

A kako teče rasplet situacije vidi se u sljedećoj karti. Na desetki čaša, likova je puno više, prikazana je skladna obiteljska atmosfera, dapače čini se kako je u pitanju obiteljsko slavlje. Par raširenih ruku okrenut je prema dugi na kojoj počiva deset čaša. Duga je inače simbol optimizma, najavljuje dobre vijesti. Okruženje je pastoralno, u daljini se vide zeleni brežuljci i kuća, vjerojatno dom iste ove obitelji. Ovo je sretan završetak avanture koja je započela u karti as čaša, koja je svoju dramatičnu pa čak i beznadnu notu dobila u osmici čaša. Da u osmici čaša nije postojala toliko odlučnost da se ide naprijed, da se ostavi ono što nije dovoljno dobro i kvalitetno, ne bi se na kraju dogodio ovakav hepiend. I toga bismo se trebali prisjetiti svaki put kada upadamo u zamku emocionalnih obrazaca, tješimo se da je lakše u dvoje bez obzira koliko neki naš odnos ne funkcionira, a zapravo smo nezadovoljni i nesretni jer ne dobivamo u njemu ono što nam je potrebno. Onda je najbolje (a i najteže) krenuti dalje, uživati u vlastitom društvu i ostaviti si prostora za mogućnost da se naša ljubavna bajka doista ostvari. I to kada se najmanje nadamo. 

Je li vrag doista tako crn kao što izgleda?

Polako, ali sigurno zahuktava se predizborni cirkus. Na svim razinama – u medijima, ali i na društvenim mrežama. Čini se da će ovog puta stvarno biti pravi cirkus. Ljudi su malodušni. Smatraju kako se ništa ne da promijeniti. Za ono što se događa na političkom planu, ali i za ono što se događa oko njih smatraju da nisu odgovorni. Da su uvijek krivi neki drugi, neki, kako ih ja volim nazvati ‘oni’. Nekako mi se čini kako smo nacija koja ne želi odgovornost za ono što joj se događa preuzeti na sebe. Za početak pojedinačno nismo spremni odgovarati na svoje vlastite postupke, priznati da smo nešto možda učinili loše ili pogrešno i krenuti dalje. Jer, čini se, u našoj svijesti nema ideje da svatko može pogriješiti i da to može priznati, odgovarati za ono što je učinio, bilo pred sobom bilo pred drugima i nastaviti dalje. Jer svi griješimo. Baš kao što kaže jedna stara izreka kako nema sveca bez prošlosti i grešnika bez budućnosti. I sve me to podsjetilo na kartu Vraga u tarotu. Zajedno s kartom Smrt ova karta izaziva blago rečeno strah onih koji ne poznaju simboliku tarota. A da ne govorimo o tome što vrag predstavlja u kršćanskom svjetonazoru. No je li vrag doista tako crn kao što izgleda? I što zapravo predstavlja vrag u tarotu?

Na karti je predstavljen vrag glavom i bradom onako kako ga opisuje kršćanska predaja – biće s rogovima i životinjskim donjim dijelom tijela i ekstremitetima. U nekim špilovima vrag ima kozje noge, u drugima pak kandže ptice grabljivice. Njegovom pojavom koja se sastoji od dijelova različitih bića nastoji se pokazati njegova nakaradnost i izopačenost. Također, na nekim špilovima vidimo i dva ljudska lika, gole muškarca i ženu, s lancima oko vrata. U Mitološkom tarotu na karti vrag je prikazan likom Pana, grčkog boga, pola čovjeka pola jarca koji svira u svoje karakteristične svirale. Među ostalim bogovima grčkog panteona Pan nije bio osobito cijenjen, smatrali su nepredvidivim i nimalo božanskim, sklonim da se bez srama prepusti svojim nimalo uzvišenim porivima. Pan svira u svoju frulu, a ljudi plešu kako on svira. I naravno, vrag je kriv za sve. Međutim, ako malo bolje zagledate kartu, primijetiti ćete kako su ženi i muškarcu ruke slobodne i kako bi se (naravno da to doista žele) mogli bez nekih većih problema osloboditi lanaca. Ali čini se da im to baš nije prva stvar na pameti. Jer, u ovakvoj poziciji, što god da učine dok ih vrag navodno drži na lancu nije njihove odgovornost jer ih je vrag na to prisilio. Što baš i ne odgovara istini. Ali je puno lakše okriviti nekog drugog za svoje postupke kako sami ne bismo preuzeli za ono što činimo odgovornost. To je najlakše. Ali je i put ravno u pakao.

Ipak, vrag nije tako crn kao što izgleda. Barem ne u ovoj tarot karti. Naravno, ovo je karta naših mračnih nagona – mračni su zato što ih ne osvijestimo i ne prihvatimo, karta svega onoga čega se sramimo i skrivamo, prvenstveno sami od sebe. Vrlo često, ono što tako uredno i snažno potiskujemo u sebi vidimo u drugim ljudima. I onda nas to ljuti ili smo im zavidni. Uglavnom, naša je reakcija nelogično žestoka prema osobama koje nam zapravo nisu ništa napravile, a otvoreno izražavaju osobine koje i mi sami posjedujemo, ali ih ne želimo sami sebi priznati. I zato nam se može činiti kako nas te osobe izazivaju i provociraju. Ali to nema nikakve veze s njima nego s nama.

 

Ovakva žestoka reakcija trebala bi nas potaknuti da se zapitamo zašto potiskujemo neke komponente naše osobnosti. O čemu god da se radi, i naše uvjetno rečeno, negativne osobine dio su naše psihe i bilo bi poželjno da ih spoznamo i upoznamo. Tako ćemo znati o čemu se radi pa ćemo, zlu ne trebalo, imati ono što nam se kod samih sebe ne sviđa, pod kontrolom. Međutim, naša mračna strana ne sadrži nužno samo negativne osobine i sadržaje. Relativno često, tu su neke naše kvalitete pa čak i talenti koje smo proglasili bezveznima ili su to obično učinili drugi tijekom našeg odrastanja – naše okruženje ili nažalost, bliske nam osobe. Tek kad zaronimo u vlastiti mrak možemo ih pronaći jer se tamo skriva naše vlastito blago i uspavani potencijali. Samo moramo biti dovoljno hrabri da ih iz tog mraka oslobodimo i stavimo na svjetlo dana odnosno prihvatimo u svijest. Kada funkcioniramo na taj način, neće više biti mjesta projekcijama niti će drugi biti odgovorni za ono što nam se događa. Pa se tako ni naš život neće odvijati mimo nas. Jer ćemo puštanjem da ‘plešemo kako netko drugi svira’ dati nekom drugome da umjesto nas odlučuje i to o stvarima koje mogu biti ključne za kvalitetu našeg života. Naravno da nije lako preuzeti odgovornost za svoje vlastite postupke, posebno onda kada baš i nismo u svojem najsjajnijem izdanju. Ali ništa se neće promijeniti budemo li ispravljali tuđe greške. Moramo započeti sa sobom. Odnosno pomesti pred svojim vlastitim vratima. Pa se možda onda i drugi povedu za našim primjerom. I možda onda nešto zajedno promijenimo na kolektivnoj razini. A možemo i dalje dozvoliti da našim životom upravlja netko drugi i prepuštati se kritiziranju i žalovanju. Sami odlučujemo.