Annie, baci štapove!

O naslovu ovog posta razmišljala sam više nego inače iako ne iz razloga što nisam imala ideju za naslov nego sam htjela naslov napisati na čakavštini nešto u stilu ‘hiti štapove’. Sva sreća u zadnji čas sam kontaktirala izvornog čakavca koji mi je rekao kako bi to moglo zvučati. Dakle, Annie, hiti šćape! Inspiracija je i ovaj put bila ‘uhvaćena’  negdje u prolazu, u dijelovima tuđih razgovora, u pogledima, u kretnjama….

Koliko me sjećanje služi, čini mi se da je i ova karta negdje iz perioda mog ponovnog susreta s tarotom negdje prije malo više od desetak godina. Ah da, radi se o desetki štapova. Boja koja je hrabro išla naprijed, kroz svoje uspone i padove, napokon se dokopala cilja, učinila sve što se učiniti dalo i – pretjerala. Jer ‘point’ u desetki štapova je pretjerivanje. To je onaj trenutak kada ne znaš stati, kada bi kruha preko pogače, kada ‘ti to sve možeš’. Uglavnom, radi se o tome kada zagrizemo više nego što možemo progutati, kada se opteretimo s obavezama koje ne možemo izvršiti, kada hoćemo još i još, a zapravo ne znam što bismo s time.

U Rider-Waitevom tarotu prilično je zorno prikazana ova situacija – na slici je muškarac koji s očitim naporom, pognut, nosi svežanj velikih štapova odnosno preciznije točno deset. Pogleda uprtog prema zemlji, očito je obuzet vlastitim brigama. Prilično netipično za štapove, odnosno za vatru, koja stoji u pozadini ove boje čiji je pogled uvijek uzdignut i usmjeren ka budućnosti.

U Tarotu nove vizije imamo istu sliku, samo iz drugog kuta gledanja – čovjek sa svežnjem štapova u rukama koji posve sakrivaju njegovo lice prolazi pored polja žita u kojem je u tijeku sjetva. Mladić sa štapovima u naručju predstavlja mladost spremnu suočiti se sa svakim izazovom, kakav god da on bio dok je stari žetelac u polju simbol mudre i oprezne zrelosti koja je prošla kroz mnoga iskustva i koja zato bira poznate i utabane putove. Svatko za svoj odabir plaća cijenu – mladić je opterećen, ali mlad i pun snage, odlučan da iznese svoje teret dok starac žanje plodove svog truda, želeći ništa drugo no predvidljiv rezultat koji će mu omogućiti da preživi još jednu zimu.

U Mitološkom tarotu na desetki štapova je Jason, osvajač zlatnog runa. Koje je upravo tu, podno njegovih nogu. Međutim, Jason ima preča posla nego diviti se svom dostignuću. Opkoljen je gorućim štapovima, a u pozadini vidimo polomljen i uništen slavni brod Argo. Što se zapravo dogodilo? Nakon svog slavnog pohoda i povratka u domovinu gdje je postao kraljem, Jason se oženio Medejom, svojom pomoćnicom i saveznicom u osvajanju runa. I neko vrijeme sve je bilo dobro. No onda je Jason bacio oko na susjedno kraljevstvo i planirao ga se domoći ženidbom tamošnjom princezom. Kada je za to saznala, Medeja je naprosto pomahnitala, ubila njihovu zajedničku djecu i ostavila ga. I tako je Jasonu ostalo samo da sjedne i zamisli se/plače. Izraz njegova lica nije nimalo sretan, čak dapače zabrinut je i smrtno ozbiljan. Je li mu baš trebalo da posegne za još jednim kraljevstvom? No u tome je priroda vatre/štapova – teško im je stati i ograničiti se nego riskiraju sami sebe uništiti radi svojih prevelikih apetita kao što se to dogodilo vitezu štapova.

Kako god, u desetki štapova govori se o problemima ponekad se radi o svakodnevnim poteškoćama, a ponekad i dodatnim odgovornostima koje smo preuzeli koje guše naš entuzijazam. U ovakvim okolnostima naša kreativnost ne može funkcionirati, posustajemo u realizaciji svojih ideja, naša intuicija se utišava gotovo do minimuma. Pa što onda učiniti? Pa kako rekoh – Annie, baci šćape!