Bolje sam nego loše kumpanjan

Ova zgodna primorska poslovica često mi bude na pameti. I pomislim kako bi svijet bio puno bolje mjesto kada bismo je se više pridržavali. I to radi više razloga: Onaj tko ne može biti u društvu sa samim sobom, ne može najbolje ni funkcionirati s drugima i onaj još važniji da onaj tko ne voli sebe ne može voljeti ni nekog drugog. Ipak, i loše veze su dio našeg emocionalnog razvoja, samo da u njima ne ostanemo vječno, u očekivanju boljih vremena koje vjerojatno nikad neće doći. Cijela ta priča me podsjetila na neke moje priče iz prošlosti, na ljude koje sam ostavila jer jednostavno s njima više nisam mogla dalje, ali i na projekte koje sam nerado napustila no koji su umjesto da me raduju počeli opterećivati. Ni u jednom niti u drugom slučaju nije mi bilo lako i morala sam uložiti voljni napor kako bih krenula dalje. A sve me to asociralo na nekoliko karata tarota koji govore baš o tom procesu i što sve u njemu doživljavamo.

 

Karta koja dočarava ostavljanje svega onoga što nam je drago i milo jer jednostavno moramo krenuti dalje je osmica čaša. Čaše su inače povezane s emocijama i cijela ova boja govori o emocionalnom razvoju, usponima i padovima na tom putu. Emocije su zamršen svijet, njima teško možemo upravljati te nas zato vode u bezglave poteze nakon kojih se često zapitamo što nam je zapravo bilo da smo činili tako sulude stvari. U osmici čaša figura se okreće od punih osam čaša (napunjene čaše simbol su snažnih, ispunjujućih emocija) i odlazi na put u nepoznato, u mrklu noć. Mjesec u posljednjoj četvrti na nebu predstavlja kraj jednog ciklusa, završetak odnosa. Za razliku od nekih drugih karata u boji čaša gdje imamo prolivene i prazne čaše (izgubljene ili nepostojeće emocije) ovdje napuštamo nešto što nam je još važno, što nas još privlači, za što smo još emotivno vezani. Teška srca, odlazimo. No ove pune čaše možemo i drugačije promatrati – nekih emocija nam je dosta, prekipjelo nam je, ne možemo više. Ne zaboravimo kako nas emocije povezuju s drugim ljudima, a te veze ne moraju uvijek biti sretne.

 

Na sljedećoj karti, devetki čaša, usamljena je figura, okružena punim čašama. Čaše se nalaze na uzvišenoj podlozi koja sakriva pozadinu slike no ono što se nalazi iza njega osobu niti ne zanima, usmjerena je sebi, sasvim zadovoljna, čak i nezainteresirana za neku interakciju – ruke su joj prekrižene na prsima, zatvaraju put do srca. Njezin stav je samosvjestan i samodovoljan. E ovo je faza kada znamo kako je bolje biti sam nego u lošem društvu. I pri tome, još uživamo u tome. Tko zna uživati u vlastitom društvu, uživati će i u tuđem te odabrati nekoga s kim će mu to uživanje doista biti moguće.

 

A kako teče rasplet situacije vidi se u sljedećoj karti. Na desetki čaša, likova je puno više, prikazana je skladna obiteljska atmosfera, dapače čini se kako je u pitanju obiteljsko slavlje. Par raširenih ruku okrenut je prema dugi na kojoj počiva deset čaša. Duga je inače simbol optimizma, najavljuje dobre vijesti. Okruženje je pastoralno, u daljini se vide zeleni brežuljci i kuća, vjerojatno dom iste ove obitelji. Ovo je sretan završetak avanture koja je započela u karti as čaša, koja je svoju dramatičnu pa čak i beznadnu notu dobila u osmici čaša. Da u osmici čaša nije postojala toliko odlučnost da se ide naprijed, da se ostavi ono što nije dovoljno dobro i kvalitetno, ne bi se na kraju dogodio ovakav hepiend. I toga bismo se trebali prisjetiti svaki put kada upadamo u zamku emocionalnih obrazaca, tješimo se da je lakše u dvoje bez obzira koliko neki naš odnos ne funkcionira, a zapravo smo nezadovoljni i nesretni jer ne dobivamo u njemu ono što nam je potrebno. Onda je najbolje (a i najteže) krenuti dalje, uživati u vlastitom društvu i ostaviti si prostora za mogućnost da se naša ljubavna bajka doista ostvari. I to kada se najmanje nadamo.