Jedna lasta ne čini proljeće 13 studenoga, 2016

Nedavno moj poznanik je napustio dobro plaćeno radno mjesto kako bi se bavio onime što najviše voli. Doista, njegova ljubav prema poslu koji bi mu trebao biti izvor prihoda u jednakoj mjeri kao i izvor zadovoljstva traje još od ranog djetinjstva. Volim čuti kada netko slijedi svoje srce no ipak se u ovom slučaju pitam je li doista siguran hoće li mu njegov novi posao donijeti dovoljno sredstava za stil života na koji je navikao. Kao i uvijek, pokazat će vrijeme. Ili kako bi astrologija rekla, pokazat će Saturn. Ali ovo nije post o astrologiji.

Mene je ova cijela priča potaknula za razmišljanje i navela na vrlo zanimljivu, mada ponekad i nedokučivu kartu Zvijezda. Na njoj se sve čini jednostavno. Nakon njezinih prethodnica mračnog Vraga i stresne Kule, ona se čini kao trak svjetlosti, doista jako dobar znak. I ona to doista i jeste.

U većini špilova tarota na slici je prikazana žena (uglavnom gola) koja u rukama ima dva krčaga iz koje izlijeva tekućinu. Također, motiv koji se ponavlja je jedno njezino stopalo uronjeno u vodu dok drugim čvrsto stoji na sigurnom tlu. Golo tijelo simbolizira otvorenost bez potrebe za skrivanjem i pokrivanjem kao i samosvijest i sigurnost bez ostatka. Žena predstavlja ženski aspekt psihe – animu – prirodnu, spontanu, koja vjeruje vlastitim instinktima. Dva krčaga vode predstavljaju dva aspekta psihe – svjesni i nesvjesni – jedan od njih slijeva svoj sadržaj u vodu koja predstavlja emocije, a drugi na zemlju koja predstavlja čula odnosno realni aspekt života. Ta slika predstavlja vječnu povezanost svjesnog i nesvjesnog aspekta psihe te njihovog prožimanja s unutarnjim svijetom emocija, ali i vanjskim svijetom čula.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

No glavni motiv ove karte je ipak zvijezda. I u svakodnevnom govoru zvijezda je simbol nade kao i simbol unutarnjeg, duhovnog vodstva – zvijezda vodilja. Ona predstavlja svjetlo u tami noći ili nadu kao što je to na primjer u špilu Mitološkog tarota gdje je zvijezda jedino što je preostalo nakon što je Pandora otvorila nesretnu kutiju punu svih zala i nedaća ovog svijeta. Zvijezda je simbol obnove te obećanja da će sve ipak završiti dobro. Međutim, još uvijek smo u noći u kojoj nas vrebaju razna stvorenja i čudovišta, što stvarna što kreacije naše mašte. I moramo lutati kroz noć dok se ne pokaže danje svjetlo. Tek onda možemo biti sigurni da je opasnost doista prošla i da smo dobro zagazili na pravi put. I baš zato se treba sjetiti one kako jedna lasta ne čini proljeće. Pa sam malo i zabrinuta za poznanika koji slijedi svoju zvijezdu. I nadam se da neće imati previše problema da doista izađe na pravi put.

Aveti prošlosti 9 travnja, 2014

Živimo u području na kojem se prilično bavimo događajima iz prošlosti i to u tolikoj mjeri da se ponekad čini kako ih se nikako ne možemo otresti. Ne da nije važno ono što se trenutno događa i ono što će tek biti nego se bavimo ratovima iz prošlog stoljeća pa nedavnim ratovima pa što je sve nekada bilo, tko je otkud i tko s kim otkad ne priča… Bezbroj je varijacija na temu. No, mi ipak ne odustajemo. Kažu mudri ljudi kako je povijest učiteljica života. Slažem se, iz povijesti i iz prošlosti puno se toga mora naučiti. Ali i znati to naučeno koristiti u sadašnjem trenutku, a ne koristiti ga kao opravdanje za stavove i postupke koji ne vode nigdje.

Kada govorimo o prošlosti i glorificiranju iste, prvo što mi pada na pamet je znak Raka čiji je modus operandi kretanje unatrag kao i planet koji njime vlada, a to je Mjesec. Mjesec je taj koji u sebi sadrži sva naša sjećanja (ona za koja znamo i ona za koje ne znamo da negdje postoje), on je pokazatelj naših instinkata i nasljeđenih obrazaca ponašanja, on je animalni i duševni dio naše osobnosti. No Mjesec kao takav ne postoji samo u astrologiji već se pojavljuje kao velika arkana u tarotu. Tu njegovo značenje povezano s prošlosti, noći i noćnim utvarama dobiva na težini.

Gotovo u svim varijacijama, na ovoj pomalo zastrašujućoj i mračnoj karti, prikazan je mjesec u punom svom sjaju i voda u kojoj se njegov sjaj odražava, a iz koje izlazi rak. Također, tu su i figure dva psa (na nekim špilovima to su vuk i pas) koja zavijaju na mjesec i pojačavaju nelagodu cijelog ovog prizora. Rak koji izranja iz vode nesvjesnoga predstavlja strahove koji izbijaju na površinu noću ili u snovima, koji mogu potjecati još iz ranog djetinjeg doba. Koliko god nam se ti strahovi činili iracionalnima pa čak i smiješnima još nas uvijek u nekim trenucima mogu izbaciti iz ravnoteže. I pas i vuk bića su noći. Pas se nalazi na ulazu u podzemni svijet, svijet mrtvih, a oba su vodiči mrtvih duša. Oni također predstavljaju instinkte koji mogu biti ključni u snalaženju u noćnim uvjetima i pronaći put kući, u sigurnost.

Na ovoj karti su uvijek prisutna dva stupa odnosno dvije kule koje predstavljaju racionalno i iracionalno, svjesno i nesvjesno. Između stupova krivudav je put, koji govori o krivudanju između ta dva principa, tako čestom u životu svakog od nas.

U ovoj tamnoj noći, mjesec je jedini izvor svjetlosti iako pod njegovim svjetlom svijet može izgledati posve drugačije nego što izgleda pod svjetlošću dana. Mada, s druge strane, on kao takav budi čudne osjećaje i u životinjama i u ljudima. U srednjem vijeku ljudi su vjerovali da su duše mentalno oboljelih odletjele na mjesec pa još i danas izraz lunaran označava nekog nepouzdanog i promjenjivih raspoloženja. Također, vjerovalo se da se pod utjecajem mjeseca čovjek može pretvoriti u životinju pa da se i tako neki ljudi u doba punog mjeseca mogu pretvoriti u vukodlake.

U lunarnom svijetu bilo da se radi o svijetu naše podsvijesti ili mraku noći, nikad ne možemo biti sigurni na što ćemo naletjeti, koja ćemo vrata otvoriti. Tako ne možemo znati otkud mogu izaći aveti prošlosti. I mada se s njima moramo suočiti, ako treba i izvesti ih na svjetlost dana, na razinu svijesti jer će tako izblijedjeti i više nam se neće činiti tako strašnima i prijetećima.

 

 

Je li vrag doista tako crn kao što izgleda? 18 rujna, 2011

Polako, ali sigurno zahuktava se predizborni cirkus. Na svim razinama – u medijima, ali i na društvenim mrežama. Čini se da će ovog puta stvarno biti pravi cirkus. Ljudi su malodušni. Smatraju kako se ništa ne da promijeniti. Za ono što se događa na političkom planu, ali i za ono što se događa oko njih smatraju da nisu odgovorni. Da su uvijek krivi neki drugi, neki, kako ih ja volim nazvati ‘oni’. Nekako mi se čini kako smo nacija koja ne želi odgovornost za ono što joj se događa preuzeti na sebe. Za početak pojedinačno nismo spremni odgovarati na svoje vlastite postupke, priznati da smo nešto možda učinili loše ili pogrešno i krenuti dalje. Jer, čini se, u našoj svijesti nema ideje da svatko može pogriješiti i da to može priznati, odgovarati za ono što je učinio, bilo pred sobom bilo pred drugima i nastaviti dalje. Jer svi griješimo. Baš kao što kaže jedna stara izreka kako nema sveca bez prošlosti i grešnika bez budućnosti. I sve me to podsjetilo na kartu Vraga u tarotu. Zajedno s kartom Smrt ova karta izaziva blago rečeno strah onih koji ne poznaju simboliku tarota. A da ne govorimo o tome što vrag predstavlja u kršćanskom svjetonazoru. No je li vrag doista tako crn kao što izgleda? I što zapravo predstavlja vrag u tarotu?

Na karti je predstavljen vrag glavom i bradom onako kako ga opisuje kršćanska predaja – biće s rogovima i životinjskim donjim dijelom tijela i ekstremitetima. U nekim špilovima vrag ima kozje noge, u drugima pak kandže ptice grabljivice. Njegovom pojavom koja se sastoji od dijelova različitih bića nastoji se pokazati njegova nakaradnost i izopačenost. Također, na nekim špilovima vidimo i dva ljudska lika, gole muškarca i ženu, s lancima oko vrata. U Mitološkom tarotu na karti vrag je prikazan likom Pana, grčkog boga, pola čovjeka pola jarca koji svira u svoje karakteristične svirale. Među ostalim bogovima grčkog panteona Pan nije bio osobito cijenjen, smatrali su nepredvidivim i nimalo božanskim, sklonim da se bez srama prepusti svojim nimalo uzvišenim porivima. Pan svira u svoju frulu, a ljudi plešu kako on svira. I naravno, vrag je kriv za sve. Međutim, ako malo bolje zagledate kartu, primijetiti ćete kako su ženi i muškarcu ruke slobodne i kako bi se (naravno da to doista žele) mogli bez nekih većih problema osloboditi lanaca. Ali čini se da im to baš nije prva stvar na pameti. Jer, u ovakvoj poziciji, što god da učine dok ih vrag navodno drži na lancu nije njihove odgovornost jer ih je vrag na to prisilio. Što baš i ne odgovara istini. Ali je puno lakše okriviti nekog drugog za svoje postupke kako sami ne bismo preuzeli za ono što činimo odgovornost. To je najlakše. Ali je i put ravno u pakao.

Ipak, vrag nije tako crn kao što izgleda. Barem ne u ovoj tarot karti. Naravno, ovo je karta naših mračnih nagona – mračni su zato što ih ne osvijestimo i ne prihvatimo, karta svega onoga čega se sramimo i skrivamo, prvenstveno sami od sebe. Vrlo često, ono što tako uredno i snažno potiskujemo u sebi vidimo u drugim ljudima. I onda nas to ljuti ili smo im zavidni. Uglavnom, naša je reakcija nelogično žestoka prema osobama koje nam zapravo nisu ništa napravile, a otvoreno izražavaju osobine koje i mi sami posjedujemo, ali ih ne želimo sami sebi priznati. I zato nam se može činiti kako nas te osobe izazivaju i provociraju. Ali to nema nikakve veze s njima nego s nama.

 

Ovakva žestoka reakcija trebala bi nas potaknuti da se zapitamo zašto potiskujemo neke komponente naše osobnosti. O čemu god da se radi, i naše uvjetno rečeno, negativne osobine dio su naše psihe i bilo bi poželjno da ih spoznamo i upoznamo. Tako ćemo znati o čemu se radi pa ćemo, zlu ne trebalo, imati ono što nam se kod samih sebe ne sviđa, pod kontrolom. Međutim, naša mračna strana ne sadrži nužno samo negativne osobine i sadržaje. Relativno često, tu su neke naše kvalitete pa čak i talenti koje smo proglasili bezveznima ili su to obično učinili drugi tijekom našeg odrastanja – naše okruženje ili nažalost, bliske nam osobe. Tek kad zaronimo u vlastiti mrak možemo ih pronaći jer se tamo skriva naše vlastito blago i uspavani potencijali. Samo moramo biti dovoljno hrabri da ih iz tog mraka oslobodimo i stavimo na svjetlo dana odnosno prihvatimo u svijest. Kada funkcioniramo na taj način, neće više biti mjesta projekcijama niti će drugi biti odgovorni za ono što nam se događa. Pa se tako ni naš život neće odvijati mimo nas. Jer ćemo puštanjem da ‘plešemo kako netko drugi svira’ dati nekom drugome da umjesto nas odlučuje i to o stvarima koje mogu biti ključne za kvalitetu našeg života. Naravno da nije lako preuzeti odgovornost za svoje vlastite postupke, posebno onda kada baš i nismo u svojem najsjajnijem izdanju. Ali ništa se neće promijeniti budemo li ispravljali tuđe greške. Moramo započeti sa sobom. Odnosno pomesti pred svojim vlastitim vratima. Pa se možda onda i drugi povedu za našim primjerom. I možda onda nešto zajedno promijenimo na kolektivnoj razini. A možemo i dalje dozvoliti da našim životom upravlja netko drugi i prepuštati se kritiziranju i žalovanju. Sami odlučujemo. 

Strah od pasa 24 srpnja, 2011

Nedavno smo se svi nasmijali dvojici provalnika koje je s mjesta pljačke otjerala bijesna čivava. Čivava mala, ali opaka, mada meni osobno nije djelovala tako strašno. Ali kao što kažu, u strahu su velike oči. Istina je to. Ali meni je uvijek tako neobično da se ljudi bolje životinja, posebno pasa i mačaka koje ja doživljavam zabavnima i manje-više miroljubivima i prijateljski nastrojenima. Iako je istina da nikad ne znaš što od njih možeš očekivati. No jednako ne znaš ni što možeš očekivati od ljudi. Nego psi. Psi su toliko univerzalan simbol da se pojavljuju i u kartama tarota. I to u dvije velike arkane. U Ludi i Mjesecu. I o Ludi i o Mjesecu sam već pisala ovdje i ovdje. No pse nisam detaljno spomenula.

Psi u snovima, tarotu i općenito u simboličkom smislu predstavljaju animalni aspekt osobnosti, ono instinktivno i nesvjesno, što ne možemo kontrolirati, ali što je istovremeno u nekim momentima života ključno za naš opstanak, što nas izvlači iz teških životnih situacija, kada razum ne pomaže. Pored toga, psi su u vjerovanjima mnogih naroda posrednici između našeg svijeta i svijeta mrtvih, njihova funkcija je da budu psihopompi, vodiči ljudi kroz nesvjesni onostrani svijet.

U karti Luda, pas je ludin pratioc, predstavlja njegov animalni i instinktivan dio, spreman za lutanje i istraživanje. Pas je tu da vodi – Luda ima povez na očima kao što je slučaj u Tarot of the witches ili ne gleda kuda ide kao u nekim drugim verzijama tarota. Zato je pas i tu da je upozori svojim lavežom na opasnosti, ako je potrebno da je i ugrize kako bi je trgnuo iz njegovog sanjarenja. Ne zaboravimo, Luda je karta novih početka, novog rođenja u doslovnom ili prenesenom smislu, a upravo na tom prijelazu iz jednog svijeta u drugi pojavljuje se pas kao pratitelj i čuvar.

U karti Mjesec pas je tu zajedno s vukom, također životinjom noći i podsvijesti. Mjesec je karta noći i snova, razdoblja kada smo doista u nekom drugom svijetu, svijetu snova i nesvjesnog, svijetu koji nam se tada čini stvarnim. Svijet snova naš je unutarnji svijet i potreban nam je vodič u toj tmini, u momentima kada se susrećemo s kompliciranim svijetom svoje vlastite psihe. Pas i vuk, njegov predak, u ovoj karti plaše, lede krv u žilama svojim zavijanjem, ali i ne dozvoljavaju da nas noć previše zaokupi svojom čarolijom nego da nas podsjete da se ravnamo prema vlastitim instinktima i pronađemo put prema van, put prema javi.

Ali tu pojavljivanju pasa u tarotu nije kraj. Nalazimo ih kao obiteljske pse u 10. novčića, karti male arkane. Desetka novčića karta je obiteljske sreće i materijalnog obilja. Ipak, ako malo bolje pogledate kartu, vidjet ćete napetost između para na slici, nezadovoljno dijete i starca na kojeg obraćaju pažnju samo psi. Karta govori o darovima naše svakodnevice koje često ne primjećujemo radi vlastitih malih nezadovoljstva i nervoze. Da ne govorimo kako ne prepoznajemo čudo čak i kada nam se događa pred nosom. U karti čudo je starac, zapravo prerušeni anđeo, kojeg su prepoznali samo psi, u kontaktu sa svojim instinktima koje ne zamagljuju racionalne analize.

Kao što možemo vidjeti, u našem svakodnevnom životu, kao i u simboličkom smislu, psi nisu nešto čega bismo se trebali bojati. Njihov lavež je ponekad možda zastrašujući, ali nas prene iz naših sanjarenja i doziva u stvarnost. A ako im damo priliku, mogu nam postati dobri prijatelji, na koje se možemo osloniti i naučiti nešto od njih, prvenstveno kako da koristimo vlastite instinkte i kako da budemo u kontaktu s animalnim aspektom svoje osobnosti. 

U svijetu iluzije (via Tragovi misli) 12 srpnja, 2011

Savršen opis karte Visoka svećenica.

Bilo je krhotina? Nemoj ih vući sa sobom naokolo! Jer će te iz dana u dan ranjavati i na kraju više nećeš moći živjeti. Phil Bosmans     Što je iluzija? Prava stvarnost dok slučajno ne razgrnemo veo. Prepoznaju li osjećaji razliku ili je samo ponekad, u trenutku naslućuju?  I što je onda stvarnost – možda iluzija? Vrijedi li preispitivati? Možda ipak treba strpljivo saslušati unutarnji glas i čuti  njegov odgovor. Možda će on biti onaj … Read More

via Tragovi misli

 

 

 

Zažmiri i skoči 22 rujna, 2010

Ovaj naslov asocira me na Ludu u tarotu. Prvu kartu u velikim arkanama koja ne nosi broj jedan nego broj nula i koja se može naći i na početku i na kraju velikih arkana, zapravo, može se naći gdje god poželi. Takva je Ludina narav. Sjećam se ove karte iz razdoblja mog povratka tarotu nakon dugo vremena. Doista, to je bilo vrijeme novih početaka. Velikih početaka. Preda mnom se odjednom otvorio cijeli svemir. Bilo je to i za očekivati jer sam se usudila zakoračiti u nepoznato. Zakoračiti u nepoznato koje je promijenilo nepovratno moj život.

Luda je karta novih početaka, novih avantura, Luda je put u nepoznato. Kada pogledamo klasični Rider-Waite tarot, odnosno kartu Lude u tom tarotu, vidimo mladića sa zavežljajem na štapu oslonjenom na desno rame. U lijevoj ruci mu je cvijet, podno nogu skače mu mali pas. Odjeća mu je šarena. Mladić bezbrižno korača, uzdignute glave, pogleda uprtog tko zna gdje. Koliko možemo vidjeti, nalazi se na rubu litice ili čak provalije. No možda se ipak samo nama tako čini?

Tarot nove vizije je još dramatičniji – luda ide u susret vulkanu u erupciji. Vulkan predstavlja nepredvidljivost života, okolnosti koje se mogu promijeniti u tren oka, događaje koje ne možemo kontrolirati. Osim toga, vulkan je mjesto gdje su povezani nebo i podzemlje, svjesno i nesvjesno, on je kombinacija svega, a istovremeno je opet nekako neodređen.

Kada se Luda pojavi u vašem životu, vrijeme je za nove početke, vrijeme je za rizik, vrijeme je za avanturu. Krećete putem za kojeg ne znate gdje će vas odvesti. Na ovom putu nema određenog cilja, nema garancije da ćete uopće negdje stići, kockate se sa svim onim što jeste i što drugi smatraju da biste mogli i trebali biti. Luda je neizvjesnost, ali i ogroman kreativan potencijal, uzbuđenje. Luda se usudi biti svoja bez obzira na posljedice i bez obzira što će smatrati – ludom.

U Mitološkom tarotu na karti Luda je Dionis, bog vina i ekstaze. Odjeven je u životinjsko krzno, na glavi mu je vijenac od lišća loze. Izgleda prilično veselo dok se sprema zakoračiti preko ruba ponora. Iza njega je pećina, simbol maternice i nesvjesnog, dakle, Dionis je tek rođen, spreman za nove avanture no ne i bez zaštite. Na grani drveta pored pećine sjedi sokol, Zeusova ptica. Dionis je Zeusov sin iz izvanbračne veze što je direktno ugrozilo Dionisov život. Hera, Zeusova zakonita žena, je Dionisa pokušala usmrtiti još dok je bio u majčinoj utrobi, kasnije je na njega poslala na njega Titane da ga raskomadaju. Međutim, Dionis se uspio regenerirati nakon tih ataka te ga zato i zovu ‘dvaput rođeni’. Inače, Dionis je bog prekoračivanja i ukidanja zabrana i tabua, bog oslobađanja i bujnosti. Njegovi sljedbenici smatrali su da će kroz ekstazu izaći iz vlastitog tijela, vlastite osobe i tako stupiti u kontakt s bogom. To je u skladu s značenjem Lude u tarotu koja ne razmišlja previše, kojoj se sve čini moguće i baš zbog te svoje ludosti može i uspjeti ostvariti ono što mi koji robujemo vlastitoj racionalnosti smatramo nemogućim. Za ludu uvijek postoji novi početak. Uvijek može pokupiti svoje krpice i krenuti dalje. Nije li i život samo jedna velika avantura?

La luna 29 kolovoza, 2010

Opet sam nakon godinu dana zavirila u ono što mi tarot poručuje. I opet je centralna karta, kao i prije godinu dana, u cijeloj priči bio Mjesec. Kada vidim ovu kartu, nije da mi je baš svejedno. No, isto tako, to se može reći za dobar dio velikih arkana koje su složene i višeznačne karte. Ali kod Mjeseca stvari su odmah manje-više jasne – radi se o noćnoj, mračnoj karti pomalo zlokobnog tona. Pisala sam već o njoj gdje sam se više bavila snovima kao domenom ove karte, ali koji su i domena Mjeseca u astrologiji. Predstavila sam kartu Mjesec iz Mitološkog tarota na kojoj je Hekata, božica magije i raskršća, arhaično, predhelensko božanstvo. Međutim, ni druge verzije ove karte nisu puno veselije.

U klasičnom Rider-Waite špilu karta Mjesec prikazuje noć osvijetljenu mjesecom. U dnu karte je lagano uzburkana voda iz koje izlazi rak – životinja kojom u Zodijaku vlada upravo Mjesec. Izlazak raka na površinu predstavlja izlaz sadržaja iz nesvjesnog što se događa noću, posebno kada spavamo. To je doba kada nemamo toliko racionalne kontrole nad vlastitim ponašanjem i tu ne mogu da se sjetim moje none koja je često govorila kako svaka noć ima svoju moć. Također, tu su dva psa (po nekima pas i vuk) koja zavijaju na mjesec što mnogi od nas doživljavaju kao zlokoban znak. Oni su neka vrsta čuvara koji nam priječe put ka novom teritoriju koji se otvara u karti. Imamo li dovoljno hrabrosti proći pored tih (barem naizgled) opasnih čuvara?

I kao što reče moja nona – svaka noć ima svoju moć. Opasno se kretati noću, kao što se opasno kretati i živjeti u periodu kada se pojavi karta Mjeseca. No, nije sve tako crno. Noć je zapravo čudesno doba, doba u kojem svaka stvar dobiva nove obrise, kada je vidimo u jedno posve drugačijem obliku, koji nije nužno pogrešan ili iskrivljen. Noću, pomoću naših drugih osjetila i na kraju krajeva, naše intuicije možemo sagledati sebe i svijet koji nas okružuje iz posve drugačije perspektive, perspektive koja nam je inače nedostupna. I to treba znati cijeniti.

Nego, Tarot nove vizije (Tarot of the new vision) napravljen prema ideji Pietra Alliga prikazuje tarot iz jedne posve drugačije perspektive – karte koje izgledaju kao da ih promatramo od otraga ili iz nekog drugog kuta gledanja. Tako na karti Mjeseca vidimo čovjeka kako se približava vuku i psu, u pozadini su dvije kule koje su inače na prednjem dijelu karte. Čovjekov korak je odlučan, dapače, u ruci drži bodež kojeg možemo promatrati i kao simbol mačeva u tarotu – racionalnih i objektivnih, svakako na pomoći kako bi bez straha koračao u noći nesvjesnoga.

Možda je i upravo to ono što sam tražila, tu drugačiju perspektivu gledanja na kartu Mjesec. Jer, snovi koje snivamo, slike koje na donosi naša intuicija, slutnje koje nas obuzimaju mogu biti zastrašujući i izluđujući bez mrvice zdravog razuma. I kada bolje razmislim baš se tako osjećam posljednjih godinu dana – kao u nekom čudnom snu s čudnovatim likovima i nelogičnim događanjima, ali ipak to zrnce razuma me čuva da ne poludim i da imam na umu kako prolazim kroz neobične predjele u kojima ću vidjeti i doživjeti mnogo toga neobičnog što će me obogatiti, ali da je i to samo jedna postaja na mom životnom putu.

I´m gonna tear your playhouse down 9 kolovoza, 2010

Neke stvari su mi se definitivno razjasnile tijekom mog kratkog improviziranog godišnjeg odmora, daleko od kompjutera pa čak i daleko od civilizacije, u pomalo robinzonskim uvjetima koje ne pamtim gotovo od djetinjstva. Šteta što takvih ljetovanja gotovo da više nema. Jer sam tako shvatila što doista znači napeti aspekt između Mjeseca i Merkura kao i Kula u tarotu. Kulu je dobro upoznala moja blog guru učiteljica – ova karta joj se uporno pojavljivala u svakom izvlačenju karata koje, ruku na srce, i nije bilo prečesto – jednom do dvaput godišnje. Ali karta joj je uporno dolazila – sve do nedavno.

Karta Kula baš i nije neka sreća kada se izvuče, barem će se tako činiti prosječnom promatraču. Međutim za one koji doista žele korjenitu promjenu u svom životu ona dolazi kao naručena. Kula ukazuje na rušenje svih lažnih vrijednosti i okvira u životu i stvaranje slobodnog prostora za nove početke. Međutim, teorijski sve to lijepo izgleda, ali u praksi… Svi se mi držimo naših ustaljenih obrazaca ponašanja, veza koji funkcioniraju kako funkcioniraju, poslova kojima nismo zadovoljni… Potrebno je imati muda i iskoračiti iz poznatog predvidljivog životnog teritorija. Ali nije stvar samo u hrabrosti. Tradicionalna tumačenja ove karte govore i o društvenoj osudi onoga što kanimo učiniti. Kula predstavlja iskorak iz uobičajenih regula ponašanja. Mnogi od nas nisu spremni iskoračiti iz sigurnosti podrške vlastitog okruženja.

Kula predstavlja okoštale strukture koje su svrha same sebi (Saturn). Kao takva, nema više sadržaja, ona je samo forma. Zanimljivo je da se kula ruši pod udarcem groma/munje čiju simboliku možemo vrlo lako povezati s Uranom. Saturn i Uran rivali su i u mitu i u astrologiji. U mitu Saturn (Kron) kastrira Urana, a u astrologiji Uran slijedi nakon Saturna predstavljajući novo i progresivno (Uran) naspram krutog i okoštalog (Saturn). Uranova su rješenja radikalna – baš kao što grom pogađa kulu koja se ruši i iz koje se njezini preostali stanovnici survaju u ponor. Tko će pri tome stradati manje je važno.

Međutim, moje ´prosvjetljenje´ nije imalo toliko veze s onime što uvjetno rečeno možemo nazvati vanjskim okolnostima. Te vanjske okolnosti često su nam skuža (rekli bi u mom kraju da svaka skuža nađe muža he, he, he) za vlastitu neodlučnost i nespremnost da sravnimo sa zemljom dotrajale i nepotrebne stvari i raščistimo prostor za nove mogućnosti. Održavamo kule formalnosti i živimo nesadržajne i nesretne živote. Čekamo da nam se nešto dogodi. Čekamo. U nedogled.

Calcinatio 18 lipnja, 2010

Kada se spomene alkemija, mnogi pomisle kako je u pitanju grupa čudaka i luđaka iz srednjeg vijeka koji su imali suludi ideju kako će olovo pretvoriti u zlato. Neki dan razgovarajući s jednim magistrom kemije dobila sam informaciju kako se eksperimentalnim istraživanjima došlo do toga da ideje alkemičara baš nisu bilo tako luđačke i kako je možda ipak moguće pretvoriti olovo u zlato. Ipak, ima i onih koji misle da je ono što su alkemičari radili imalo simbolično značenje i kako su alkemijski procesi zapravo pokazatelji procesa osobnog razvoja. U doba kada je svaka pa i posve osobna ili čak intimna stvar bila pod paskom crkvenih vlasti bilo je opasno imati drugačiji stav ili vlastito mišljenje. Pa su tako alkemičari umjesto da objašnjavaju i opravdavaju svoje ideje vlastima prodali priču kako traže način da pretvore olovo u zlato. A kao što znamo zlatom se otkad je svijeta i vijeka kupovalo sve. Pa i slobodu da radiš čudne stvari jer ćeš možda na taj način napraviti zlato.

Između svih neobičnih stvari koje je izučavao, švicarski psihoanalitičar Carl Gustav Jung, proučavao je i alkemiju. I bio fasciniran njezinom  simbolikom te je povezao s psihološkim procesima. A onda je tu došla i moderna astrologija pa je usporedila dijelove alkemijskog procesa s određenim astrološkim simbolima. I tako smo došli do calcinatia. One faze u kojoj sam očito ja sada. Faze koja traje. I koja mi se rastvorila pred očima jutros i eksplodirala danas popodne. Bolno.

Kažu kako calcinatio ima veze s vatrom odnosno u astrološkom smislu s Marsom i Plutonom. Ma to baš me nekako nije iznenadilo. Calcinatio je proces izgaranja. U tom dijelu alkemijskog procesa prima materia u retorti izgara te iz nje isparava sva tekućina i ostaje samo pepeo. Dakle, ostaje nam na raspolaganju čista esencija. Životinje koje su povezane/simboliziraju ovaj proces su vuk i lav jer ih povezujemo sa žudnjom, strašću, gladi, ponosom i arogancijom i iako nisu same po sebi zle, uništavaju sve što im se nađe na putu. Tako i naše vlastite žudnje i strasti nisu same po sebi loše no potrebna im je transformacija kako bi se pretvorile u zlato. Tijekom procesa calcinatia moramo nešto žrtvovati kako bi dali priliku nečemu novom da se rodi. Jedan od ciljeva ovog procesa je prosvjetljenje i pročišćavanje. Ta me slika podsjetila na tarot kartu o kojoj sam već nešto pisala ranije ovdje. I baš sam o njoj razmišljala jutros. Poput kakvog zlogukog proroka.

Ali zapravo lekcija je jasna. Moram sagorjeti do vlastite esencije. Moram doprijeti do vlastite srži. Transformirati pobješnjelog lava u sebi. Prijeći iz faze frustracije i djetinjeg mahnitanja u kreativno djelovanje. Ali to se neće dogoditi preko noći. Gorjet će još ova vatra. Ovaj lav još ima itekako snažne zube i opasne kandže. Mahnita, riče, urla, ne da se. Želi ostati jednako divlji i neukroćen kao da sada. Ali neminovno je. Povratka nema. Proces je pokrenuo. Treba ga samo preživjeti.

Pandorina kutija 30 travnja, 2010

Nedavno raspravljam sa svojim dragim koliko nas je naša veza promijenila. Kako god okrenemo ni ja niti on nismo iste osobe kao što smo bili kad smo se sreli. Nepovratno smo promijenjeni. Naši emocionalni odnosi nevjerojatan su poligon za naš osobni razvoj. Kroz njihov intenzitet u nama se otvaraju novi aspekti naše osobnosti, za koje nismo niti znali da u nama postoje. Naravno, ne govorimo samo o tome kako će naše bliske veze u nama otkriti skrivenog altruista nego i skrivenu zvijer i još štošta drugo što ne želim o sebi znati. Partneri u vezi su ogledalo jedno drugom i dok god zrcale jedno drugo trajat će i njihova veza. Jednog dana kada se ogledalo razbije i vezi će vjerojatno doći kraj. Nego nisam htjela pisati ni o vezama niti ogledalima. Htjela sam pisati o toj famoznoj Pandorinoj kutiji.

Za one koji ne znaju, Pandora je bila prelijepa, ali i izuzetno radoznala žena Prometejeva brata Epimeteja. Kako je Prometej ukrao od bogova vatru kako bi je dao ljudima, time je toliko doveo Zeusa do bijesa da ga je on za kaznu okovao za stijenu. Ipak, to mu nije bilo dovoljno, pa je poslao Pandoru kao svoju, recimo to tako, tajnu agenticu. U miraz Pandora je donijela kutiju za koju je njezin muž Epimetej rekao da je nikako ne otvara. Naravno, nije joj rekao zašto što je dodatno potaklo njezinu znatiželju. A u kutiji bila su zatvorena sva zla svijeta. Ubrzo, Pandora je otvorila kutiju iz koje su izašla sva zla ovog svijeta – bolest, glad, tuga, siromaštvo, starost, glad, smrt, pohlepa, zločin… Bio je to strašan dan za čovječanstvo. Ipak, na dnu kutije ostala je nada kao sretni znamen koji simbolizira kako sve baš i nije tako crno kao što izgleda. Ovaj motiv upotrijebljen je u Mitološkom tarotu u karti Zvijezda.  Iz kutije/kovčega izlijeću sva zla svijetu prikazana tamnim kukcima no Pandorin pogled usmjeren je prema sjajnoj prilici zvijezde. Bez obzira na priču u ovom tarot špilu, Zvijezda je i inače karta koja predstavlja nadu, zvijezdu vodilju u periodu poteškoća, obećanje nekog boljeg sutra. Ova karta dolazi iza karte Kula koja govori o velikom stresu, rušenju nečega što možda smatramo sastavnim dijelom svog života. No rusvaj koji pokazuje Kula zapravo govori o rušenju lažnih vrijednosti u našim životima što nam omogućuje prazan prostor za građenje bogatijih i kvalitetnijih sadržaja. Ta ista praznina, naravno, izaziva i strah – jer što učiniti s prazninom, otkud započeti, što učiniti, učiniti li uopće bilo što? Kako bismo krenuli dalje, potrebna nam je podrška, a to je zvijezda vodilja. Ista ta zvijezda vodilja i nada koju nam ona ulijeva bit će nam potrebna i dalje na putu. Nakon Zvijezde slijedi Mjesec još jedna konfuzna noćna karta. Mjesec, koji može biti karta noćnih mora, kao i moćnih snova. No većina nas se teško snalazi u mraku, kao i s ovom kartom. Tako da nam Zvijezda daje snagu kako bismo došli do kreativne i ispunjujuće karte Sunca koja slijedi nakon Mjeseca.

I u drugim špilovima karta Zvijezde djeluje obećavajuće. Na karti iz Rider-Waite tarota prikazana je gola mlada žena, simbol nade i obnove, s krčazima iz kojih se slijeva voda u svakoj ruci. Voda iz jednog od njih se slijeva u jezero, simbol kolektivnog nesvjesnog dok se voda iz drugog krčaga slijeva na zemlju, simbol individualne ljudske realnosti. Slijevanje vode i u jezero i na zemlju predstavlja neprestanu isprepletenost svjesnog i nesvjesnog, kolektivnog i individualnog. U pozadini karte nebo je puno zvijezda, koje obećavaju realizaciju želja i putokaz u noći. Tarot kao takav, posebno njegove velike arkane, predstavlja razvojni put svakog čovjeka i iskušenja s kojima se susreće kako bi se razvio u potpunije biće. Zašto mi se već danima u glavi vrti priča o Pandorinoj kutiji? Zato što kada jednom otvorimo ono što se zove život, ništa više ne može biti onako idealno kao što je to možda izgledalo na prvi pogled. Prije nego što je Pandora otvorila kutiju, svijet je bio gotovo savršeno mjesto, lišen svih zala, bogatiji za vatru koju je Prometej ukrao za ljude od bogova. No Pandorina radoznalost je jedna pozitivna ljudska osobina, da nije bilo te radoznalosti, sve bi ostalo zauvijek isto i svijet bi vjerojatno bio prilično dosadno mjesto. Radoznalost je ono što ljudsku rasu vodi prema naprijed (naravno, dosta često dovodeći u opasnost i nju samo kao i cijeli naš planet). Tako je i svaka naša veza Pandorima kutija – potencijalna opasnost da ćemo otvoriti ono što smo možda dobro zaključali ili čak ne znamo da imamo ili otkriti neki naš tabu. Međutim, kada se kutija otvori, kasno je. Nevolje su izašle. I iako se na prvi pogled to može činiti kao najgore što nam se moglo desiti, sve je napokon izašlo na vidjelo. Nema misterija, nema tajni. Možemo biti ono što jesmo – goli i nesputani pred partnerom – i u doslovnom i u prenesenom smislu. A tu je i zvijezda – naš partner koji može biti svjetlo u našoj mračnoj noći, pomoći nam da prebrodimo sve poteškoće i da iz sebe izvučemo ono najbolje.