Pred televizorom 26 kolovoza, 2019

Puno godina proučavam tarot i srela sam se s mnogim špilovima i sama ih imam preko dvadesetak. Svako toliko provjerim što se novo događa u svijetu tarota i ima li kakvih zanimljivih novih špilova. Tu i tamo me neka karta zaintrigira no uglavnom kada pogledam cijeli špil taj dojam više i nije tako dobar. Tarot karte smatram i umjetničkim djelima i doista je potrebno dosta umješnosti da kreiraš novi špil bilo da je u pitanju varijacija na standardne tarot simbole ili nešto posve novo. Teško je uspjeti biti barem donekle originalan. To je, barem što se mene tiče, uspjelo Pietru Alligou koji djeluje unutar poznate talijanske tvrtke Lo Scarabeo koja se gotovo isključivo bavi dizajniranjem i izdavanjem tarot karata i vezanih tema. Špil o kojem govorim je Tarot of 78 doors.

Pa što se to meni tako u tim kartama svidjelo? Uglavnom tako biva da vam pažnju privuče jedna karta pa onda krenete istraživati cijeli špil i vidite je li vam on kompletno zaista tako smislen i lijep (da, lijep, nije nevažan taj estetski kriterij pri odabiru novog špila). Ono što mi se čini najvažnije pri odabiru špila je da s njim jednostavno kliknete i da uspijete bez napora ispričati priču koju vam pokazuju karte. No opet sam skrenula s teme. Dakle, prva karta u špilu Tarot of 78 doors koja mi je zapela za oko bila je desetka mačeva. Desetka mačeva je, kao i uglavnom sve karte u boji mačeva, teška i mučna karta, ali predstavlja kraj traume, kraj problema i ukazuje na novi početak nakon dugog mučenja. U većini špilova na karti je čovjek koji leži na zemlji proboden s deset mačeva, možda mrtav, a možda samo iscrpljen nakon teške bitke. U Tarotu of 78 doors stvari su vidjeli malo drugačije, u skladu s vremenom i holističkim pristupom životu. Na karti je prikazan čovjek koji leži na stolu s akupunkturnim iglama u tijelu. Znamo da akupunktura pritiskom iglica na određene točke na tijelu djeluje terapeutski i pomaže otklanjanju mnogih tegoba. Tako i ova desetka mačeva dobiva novi smisao kao karta koja donosi iscijeljenje i okrepu nakon patnje i boli.

Druga karta koje je privukla moju pažnju je četvorka čaša. Ovo je karta emocionalne zasićenosti i posljedično tome, emocionalne ravnodušnosti, stanja u kojem naoko imamo sve, ali čini nam se da nam je život isprazan i besmislen, ni u čemu ne nalazimo zadovoljstvo ni sreću. U klasičnim prikazima na karti je osoba okružena s puna četiri pehara (puni pehari su simboli emocionalne ispunjenosti) no ona na njih ne obraća pažnju, pogled joj je prazan i nezainteresiran, uglavnom uopće ne uživa u svemu onome što joj život trenutno nudi. U špilu Tarot of 78 doors na slici je čovjek pred televizorom, s daljinskim upravljačem u ruci, s vrećicom čipsa u krilu. Pored njega na podu je boca pića i prazna zdjelica. No bez obzira što je u udobnoj poziciji, a očito nije ni gladan ni žedan, ne doima se zadovoljnim. Očito da mu brza hrana i alkohol nisu pružili ono što mu je potrebno kao ni televizijski program zanimljiv sadržaj. Ovo je odličan prikaz čovjeka modernog doba koja traži lake i brze načine kako bi postigla sreću no to mu u konačnici ne uspijeva zato što možda ne zna što mu je zapravo potrebno ili je njegova pažnja usmjerena u krivom pravcu.

Strah 12 prosinca, 2013

Ponekad mislim kako se život sastoji od niza upečatljivih trenutaka. Jedan od njih je jedan isječak iz mog sata psihoanalize. Na kojem analiziramo snove. I tako ćaskamo moj psihoanalitičar i ja, on me promatra i kao i uvijek kaže kako ja itekako dobro znam što znače moji snovi, ja se čudim i tako to. Upitam ga za strašne snove. One koji su toliko strašni da se morate probuditi. Kako ne biste sanjali dalje. Pitam ga što bi bilo da se u takvim strašnim trenucima ne probudim. Kaže on meni mrtav hladan – ništa. I doista, ništa se ne bi dogodilo. Kao i uvijek kada su u pitanju strahovi. Sami po sebi strahovi su besmisleni, ali ih imamo. Svi. Čak i oni koji se kunu da nemaju straha ni pred čim.

Strahove kao takve dobro oslikava jedna tarot karta. Riječ je o devetci mačeva. Ako znate barem nešto malo više o tarotu znate i da su mačevi nezgodni. Ekvivalent su elementu zraka u astrologiji. A ne moram vam spominjati kako sva zla ovog svijeta dolaze od previše razmišljanja odnosno od previše zraka. I od pretjerane analize koja vodi do paralize. Tako je i s mačevima u tarotu. Sama nevolja. Pa povuci pa potegni. Pa oš ovako oš onako. Sijeci, reži, maši. Umori to čovjeka. Kažu da je mačevanje inače vrlo zahtjevan sport. Gdje osim ručica morate upotrijebiti i nožice te obavezno uključiti mozak. Da vas ne ubodu ili ne daj bože ne sasijeku.

Isto je i sa strahovima. Naporni su. Ali teško im se možemo othrvati. Jer predstavljaju sastavni dio našeg života. Iako, nisu svi strahovi loši. Strahovi nas upozoravaju na opasne situacije, čuvaju nas od pogibelji. Ipak, problem je kada nas posve obuzmu i preuzmu kontrolu nad našim životom. Pa se začahurimo na neko navodno sigurno mjesto i bojimo se. Pa ni makac. Strah tako postaje našim apsolutnim gospodarom.

Strah je uglavnom subjektivna kategorija. Nije se lako suočiti s vlastitim strahovima. Zahtjeva odlučnost i hrabrost. Gotovo jednako strašno kao gledati samoj smrti u oči. Borba sa strahom je dugotrajna. Pitanje je i je li ikad doista završena. Bez obzira na sve napore, uvijek neki mali atom straha možda čuči negdje skriven u prikrajku i čeka priliku da opet preuzme vlast u svoje ruke.

Strah je za mene Saturn. On pokriva mnoge vrste strahova – realne, nerealne, velike, male. Osobno, uvijek mi se čini kako mi dašće negdje za vrat podsjećajući me kako s njime nema šale. S vremena na vrijeme izađe iz sjene i stvarno mi utjera strah u kosti. Ipak, jasno mi je kako mu to sama dozvoljavam. Saturn poput skenera traži rupe u mom sustavu sigurnosti, u mom samopouzdanju. I udara. Nemilosrdno. No možda stvari i ne treba gledati tako negativno. Saturn se naziva velikim učiteljem. I poučava me. Strogo, nesmiljeno. Želi da usvojim njegova načela. Ili da se povučem u strahu. Zahtjeva da razvijem disciplinu, postojanost, ustrajnost, samosvijest. Da se suočim sa svojim slabostima. Da nadvladam svoje strahove. Da mu indolentno ne prebacujem lopticu.

Devetka mačeva. Uf. Vise mačevi nad glavom. Strah me je. Budim se u znoju. Moji strahovi lepršaju oko mene. Čekam da prođe dovoljno vremena pa da zaspim opet. Nadam se da se jednom ipak neću više od straha probuditi. Da ću uzeti svoj mač u ruke. I izboriti se protiv straha. Do desetke mačeva.