Bolje sam nego loše kumpanjan 12 lipnja, 2013

Ova zgodna primorska poslovica često mi bude na pameti. I pomislim kako bi svijet bio puno bolje mjesto kada bismo je se više pridržavali. I to radi više razloga: Onaj tko ne može biti u društvu sa samim sobom, ne može najbolje ni funkcionirati s drugima i onaj još važniji da onaj tko ne voli sebe ne može voljeti ni nekog drugog. Ipak, i loše veze su dio našeg emocionalnog razvoja, samo da u njima ne ostanemo vječno, u očekivanju boljih vremena koje vjerojatno nikad neće doći. Cijela ta priča me podsjetila na neke moje priče iz prošlosti, na ljude koje sam ostavila jer jednostavno s njima više nisam mogla dalje, ali i na projekte koje sam nerado napustila no koji su umjesto da me raduju počeli opterećivati. Ni u jednom niti u drugom slučaju nije mi bilo lako i morala sam uložiti voljni napor kako bih krenula dalje. A sve me to asociralo na nekoliko karata tarota koji govore baš o tom procesu i što sve u njemu doživljavamo.

 

Karta koja dočarava ostavljanje svega onoga što nam je drago i milo jer jednostavno moramo krenuti dalje je osmica čaša. Čaše su inače povezane s emocijama i cijela ova boja govori o emocionalnom razvoju, usponima i padovima na tom putu. Emocije su zamršen svijet, njima teško možemo upravljati te nas zato vode u bezglave poteze nakon kojih se često zapitamo što nam je zapravo bilo da smo činili tako sulude stvari. U osmici čaša figura se okreće od punih osam čaša (napunjene čaše simbol su snažnih, ispunjujućih emocija) i odlazi na put u nepoznato, u mrklu noć. Mjesec u posljednjoj četvrti na nebu predstavlja kraj jednog ciklusa, završetak odnosa. Za razliku od nekih drugih karata u boji čaša gdje imamo prolivene i prazne čaše (izgubljene ili nepostojeće emocije) ovdje napuštamo nešto što nam je još važno, što nas još privlači, za što smo još emotivno vezani. Teška srca, odlazimo. No ove pune čaše možemo i drugačije promatrati – nekih emocija nam je dosta, prekipjelo nam je, ne možemo više. Ne zaboravimo kako nas emocije povezuju s drugim ljudima, a te veze ne moraju uvijek biti sretne.

 

Na sljedećoj karti, devetki čaša, usamljena je figura, okružena punim čašama. Čaše se nalaze na uzvišenoj podlozi koja sakriva pozadinu slike no ono što se nalazi iza njega osobu niti ne zanima, usmjerena je sebi, sasvim zadovoljna, čak i nezainteresirana za neku interakciju – ruke su joj prekrižene na prsima, zatvaraju put do srca. Njezin stav je samosvjestan i samodovoljan. E ovo je faza kada znamo kako je bolje biti sam nego u lošem društvu. I pri tome, još uživamo u tome. Tko zna uživati u vlastitom društvu, uživati će i u tuđem te odabrati nekoga s kim će mu to uživanje doista biti moguće.

 

A kako teče rasplet situacije vidi se u sljedećoj karti. Na desetki čaša, likova je puno više, prikazana je skladna obiteljska atmosfera, dapače čini se kako je u pitanju obiteljsko slavlje. Par raširenih ruku okrenut je prema dugi na kojoj počiva deset čaša. Duga je inače simbol optimizma, najavljuje dobre vijesti. Okruženje je pastoralno, u daljini se vide zeleni brežuljci i kuća, vjerojatno dom iste ove obitelji. Ovo je sretan završetak avanture koja je započela u karti as čaša, koja je svoju dramatičnu pa čak i beznadnu notu dobila u osmici čaša. Da u osmici čaša nije postojala toliko odlučnost da se ide naprijed, da se ostavi ono što nije dovoljno dobro i kvalitetno, ne bi se na kraju dogodio ovakav hepiend. I toga bismo se trebali prisjetiti svaki put kada upadamo u zamku emocionalnih obrazaca, tješimo se da je lakše u dvoje bez obzira koliko neki naš odnos ne funkcionira, a zapravo smo nezadovoljni i nesretni jer ne dobivamo u njemu ono što nam je potrebno. Onda je najbolje (a i najteže) krenuti dalje, uživati u vlastitom društvu i ostaviti si prostora za mogućnost da se naša ljubavna bajka doista ostvari. I to kada se najmanje nadamo. 

Ostaviti sve 16 rujna, 2010

Radi čega god da se netko odluči na ovakav potez ili ga je prisiljen napraviti radi vanjskih okolnosti, uvijek je jednako teško. Godinama ili cijeli jedan život ulažete u neke stvari – u ljude, u odnose, u posao, u hobi. I onda shvatite da ne možete dalje ako jednostavno ne ostavite sve to iza sebe. Gorke trenutke zajedno s onim slatkima. Jer da je to jedini način na krenete dalje. Da se razvijate. U posljednje vrijeme često mi sjećanja na neke ljude kojih više nema ili s kojima radi nekog razloga ne dijelim više život izmami suze na oči. I to da više ne mogu biti onako bezbrižna kao što sam bila, da ne mogu imati onu istu bezazlenost i nevinost čak i kada sam radila loše stvari. I te loše najčešće sam činila nenamjerno. Oni koji prate što pišem neko vrijeme znaju kroz kakvu fazu prolazim. Ali i to je dio života.

Nego, inspiracija za ovaj post karta je koja se pojavila na mom profilu na jednoj društvenoj mreži. I koja je (barem što se za neko vrijeme tiče) stavila ‘točku na i’ na neka moja razmišljanja. Razmišljanja koja su lutala od ekstrema do ekstrema kako to kod mene uglavnom uvijek ide (ipak mi je Merkur u aspektu s Plutonom). U međuvremenu sam napisala tri posta od kojih možda niti jedan neće ugledati svjetlo interneta. Ali blog pišem prvenstveno radi sebe, a ako poneki od vas prijeđe sa mnom dio puta jer mu je dovoljan samo pogled na ono što pišem da shvati u čemu je stvar, zahvalna sam. Danas i otkad je svijeta i vijeka teško je naći suputnika u životu. Ljudi u naše živote dolaze i odlaze, napuštaju nas, ponekad se ponovo vrate. Tako je to. Iako je tužno, ali je tako.

Dakle, tarot karta. Osmica čaša. Možda najteža od svih karta ove boje malih arkana. Vrlo Škorpionska. Vrlo Plutonska. Govori o nužnosti. I o neminovnosti. I o neizbježnosti. Govori o tome kako morate praktički odrezati jedan dio sebe. Ono što možda smatrate integralnim, neodvojivim dijelom sebe. Ono što vam možda daje osjećaj identiteta. Ali ili tako ili nikako. Situacija se ne može riješiti ni na koji drugi način. U Rider-Waite tarotu vidimo čovjeka koji se udaljava od osam posloženih čaša. Noć je. Na nebu je posljednja mjesečeva četvrt – dakle, nešto se dovršava, zaključuje, zatvara. Vrijeme je za konsolidaciju i prikupljanje iskustava i snaga za novi ciklus. Na koji ćemo, doduše, još pričekati. Čini se da je čovjekov hod težak, uostalom, oslanja se na štap pri hodu. A kako i ne bi, iza sebe ostavlja ono što je tko zna koliko vremena stvarao – čak osam napunjenih čaša, simbola emocija, simbola odnosa u koje je ulagao i koje, eto, mora napustiti. Ali mora se. Ne zaboravite kako su čaše pune, dakle, još uvijek ima tih emocija, još uvijek se ima što doživjeti i osjećati, ali on odlazi.

U Mitološkom tarotu prikazan je Psihin put u podzemni svijet. U ovom tarotu cijela boja čaša povezana je s mitom o Erosu i Psihi. Nakon što ju je Eros napustio, Psiha je spremna učiniti sve kako bi vratila njegovu ljubav. Pa čak i otići u podzemni Had (iz kojeg se smrtnici ne vraćaju kada jednom uđu) kako bi od same kraljice Perzefone namolila čarobnu pomadu za Afroditu, kako bi ova bila još ljepša. Pred mladom Psihom težak je izbor, njezina odluka je teška, što se dobro vidi na ovoj karti. Također, ovu kartu možemo nazvati prepuštanja sudbini koja neminovno tu i tamo pokuca na vrata svakog od nas. Zanimljivo, ali mjesec je na ovoj verziji karte u prvoj četvrti, dakle, govori o nekom novom početku, o aktivnosti koja se razvija, govori o inicijativi. Da, nakon ulaska, boravka i izlaska iz Hada Psihu je čekao novi početak s njezinim voljenim. Uspjela je i zaslužila nagradu i radi svoje iskrenosti i radi svoje hrabrosti. Sišla je neustrašivo u podzemlje te je još i dobila od Perzefone ono što je od nje tražila. Transformacija je uspjela što se vidi kasnije u devetki i desetki čaša. Ali što se mene tiče, ja sam još uvijek kod osmice, teška srca, ali shvaćam da su neke stvari neminovne. I nemam previše izbora.