Male stvari 27 studenoga, 2010

Postoje razne teorije o malim stvarima. Neki smatraju da su važne. Neki smatraju da nisu važne. Male stvari nam mogu biti zapreka da uživamo i opustimo se. Male stvari mogu biti začin životu i dati mu smisao. Sve je ovisno od perspektive iz koje promatramo svijet, ali i od našeg stava. Kada razmišljam o malim stvarima i tarotu, prvo što mi pada na pamet su paževi. Razmišljala sam neki dan o malim, sitnim idejama koje se čine beznačajne. Beznačajne, sve dok se oko njih ne potrudimo. Tada vrlo lako mogu postati puno veće od onoga što smo mislili da ikad mogu postati. Kao i paževi u tarotu.

Razmišljala sam koji špil da upotrijebim kako bih najbolje ilustrirala ono o čemu govoriti i na kraju sam se odlučila za Mitološki tarot, što i nije neko iznenađenje za one koji prate što pišem. Prvi paž koji mi je pao na pamet bio je paž novčića bez obzira što on možda nema direktne veze s kreativnosti. Ili se barem tako na prvi pogled čini. U Mitološkom tarotu na karti paža novčića prikazan je Triptolem, sin eleuzinskog kralja, koji je pomogao Demetri kada je bila u potrazi za izgubljenom kćeri. Ona ga je zato nagradila umijećem obrađivanjem zemlje. Na karti vidimo Triptolema usred mladih nasada, pogleda usmjerenog prema novčiću kojeg drži objema rukama ispred sebe. Čini se da je posve svjestan vrijednosti onoga što ima te budućih potencijala toga istoga, kao i mladica koje će se jednog dana pretvoriti u rodne biljke, ako im se pruži odgovarajuća njega i briga. U životu, ova karta može govoriti o malim, naoko beznačajnim poslovnim idejama koje se mogu razviti u itekako unosne poslove, samo ako imamo dovoljno energije i vjere u njih da ih razvijemo. Općenito, energije paževa su nježne i osjetljive i bez odgovarajuće podrške mogu vrlo lako ugasnuti.

Paž štapova koji su ekvivalenti elementu vatre u astrologiji je Friks, jahač zlatnog ovna koji ga je spasio od pogibije. Ipak, Friks je kasnije žrtvovao zlatnog ovna kako bi zahvalio bogovima, a zlatno runo je čuvao zmaj sve dok mu ga Jason nije oteo. Paž mačeva simbol je kreativnog svijeta ideja, ideja koje nas nose poput krila naprijed, ka ostvarenju naših snova. Iako se može činiti kako je mala kreativna iskra nešto što će ugasiti malo jači zapuh vjetra, ne mora biti tako. Sačuvamo li je, razvijamo i razradimo, tko zna gdje će nam biti kraj. Na karti Friks u ruci drži upaljenu baklju koja mu pokazuje put, zora je, rađa se novi dan, nova svijest, nove ideje. Paž štapova je karta stvaranja i radosti, novih horizonata koje tek treba otkriti i istražiti.

Paž mačeva je pomalo iritantna karta, kao je i sama boja mačeva inače. Ovako mali već navješćuje koliko ćemo se namučiti s mačevima, odnosno koliko nas mogu namučiti naše misli, analiziranja i razmišljanja. A sve krene od neke male primjedbe, misli, sumnje koja počne razjedati naš mir kao crv. Na karti Mitološkog tarota je Zefir, nemirni bog zapadnog vjetra. Nemiran je i ćudljiv, kao što to samo bog vjetra može biti, ali najavljuje i početak novog ciklusa, najavljuje proljeće. Ovo je karta intelektualne radoznalosti, ali i pretjeranog zavirivanja i raspitivanja o stvarima koje nas se ne tiču. Zbog takvih stvari možemo dobiti po nosu. Ako je dobro usmjerena ova karta može biti britka i iskrena, ukazati nam na jednostavan i neposredan način na rješenja naših problema. Naravno, ako želimo prihvatiti taj sićušni glas razuma koji nam poput malog djeteta prostodušno kaže što mu je na umu.

U karti paž čaša srećemo se s lekcijom svakog od nas – naučiti voljeti sebe. Jer, ako ne volimo sebe, kako možemo očekivati da nas netko drugi voli? Znam da zvuči kao glupa fraza, ali razmislite – zašto bi netko drugi smatrao da u sebi imate nešto vrijedno ljubavi, ako sami vi to sami ne možete zamisliti? Na ovoj karti je lik Narcisa, pravog virtuoza u ovoj vještini, onoga tko je sebe volio toliko da je radi toga poginuo. Možda je malo ekstreman primjer, ali na takvim primjerima se najbolje uči. Čaše su voda u astrologiji, dakle emocije. Emocije su vjerojatno najsloženiji i najmisteriozniji dio naših života. Emocije nas vode, zaustavljaju, udaraju nama u zidove života, šokiraju nas i raznježuju. Cijeli je spektar emocija, a paž čaša je tek mala kap. Ali mala kap po mala kap tvori slap, kao što reče Dobriša Cesarić. Razvijemo li ljubav u sebi i prema sebi, lako će nas biti voljeti, a lakše ćemo voljeti i razumjeti druge ljude. Tako malo treba za neke stvari… Malo. Baš tako malo kakvi su i paževi u tarotu.

Annie, baci štapove! 26 rujna, 2010

O naslovu ovog posta razmišljala sam više nego inače iako ne iz razloga što nisam imala ideju za naslov nego sam htjela naslov napisati na čakavštini nešto u stilu ‘hiti štapove’. Sva sreća u zadnji čas sam kontaktirala izvornog čakavca koji mi je rekao kako bi to moglo zvučati. Dakle, Annie, hiti šćape! Inspiracija je i ovaj put bila ‘uhvaćena’  negdje u prolazu, u dijelovima tuđih razgovora, u pogledima, u kretnjama….

Koliko me sjećanje služi, čini mi se da je i ova karta negdje iz perioda mog ponovnog susreta s tarotom negdje prije malo više od desetak godina. Ah da, radi se o desetki štapova. Boja koja je hrabro išla naprijed, kroz svoje uspone i padove, napokon se dokopala cilja, učinila sve što se učiniti dalo i – pretjerala. Jer ‘point’ u desetki štapova je pretjerivanje. To je onaj trenutak kada ne znaš stati, kada bi kruha preko pogače, kada ‘ti to sve možeš’. Uglavnom, radi se o tome kada zagrizemo više nego što možemo progutati, kada se opteretimo s obavezama koje ne možemo izvršiti, kada hoćemo još i još, a zapravo ne znam što bismo s time.

U Rider-Waitevom tarotu prilično je zorno prikazana ova situacija – na slici je muškarac koji s očitim naporom, pognut, nosi svežanj velikih štapova odnosno preciznije točno deset. Pogleda uprtog prema zemlji, očito je obuzet vlastitim brigama. Prilično netipično za štapove, odnosno za vatru, koja stoji u pozadini ove boje čiji je pogled uvijek uzdignut i usmjeren ka budućnosti.

U Tarotu nove vizije imamo istu sliku, samo iz drugog kuta gledanja – čovjek sa svežnjem štapova u rukama koji posve sakrivaju njegovo lice prolazi pored polja žita u kojem je u tijeku sjetva. Mladić sa štapovima u naručju predstavlja mladost spremnu suočiti se sa svakim izazovom, kakav god da on bio dok je stari žetelac u polju simbol mudre i oprezne zrelosti koja je prošla kroz mnoga iskustva i koja zato bira poznate i utabane putove. Svatko za svoj odabir plaća cijenu – mladić je opterećen, ali mlad i pun snage, odlučan da iznese svoje teret dok starac žanje plodove svog truda, želeći ništa drugo no predvidljiv rezultat koji će mu omogućiti da preživi još jednu zimu.

U Mitološkom tarotu na desetki štapova je Jason, osvajač zlatnog runa. Koje je upravo tu, podno njegovih nogu. Međutim, Jason ima preča posla nego diviti se svom dostignuću. Opkoljen je gorućim štapovima, a u pozadini vidimo polomljen i uništen slavni brod Argo. Što se zapravo dogodilo? Nakon svog slavnog pohoda i povratka u domovinu gdje je postao kraljem, Jason se oženio Medejom, svojom pomoćnicom i saveznicom u osvajanju runa. I neko vrijeme sve je bilo dobro. No onda je Jason bacio oko na susjedno kraljevstvo i planirao ga se domoći ženidbom tamošnjom princezom. Kada je za to saznala, Medeja je naprosto pomahnitala, ubila njihovu zajedničku djecu i ostavila ga. I tako je Jasonu ostalo samo da sjedne i zamisli se/plače. Izraz njegova lica nije nimalo sretan, čak dapače zabrinut je i smrtno ozbiljan. Je li mu baš trebalo da posegne za još jednim kraljevstvom? No u tome je priroda vatre/štapova – teško im je stati i ograničiti se nego riskiraju sami sebe uništiti radi svojih prevelikih apetita kao što se to dogodilo vitezu štapova.

Kako god, u desetki štapova govori se o problemima ponekad se radi o svakodnevnim poteškoćama, a ponekad i dodatnim odgovornostima koje smo preuzeli koje guše naš entuzijazam. U ovakvim okolnostima naša kreativnost ne može funkcionirati, posustajemo u realizaciji svojih ideja, naša intuicija se utišava gotovo do minimuma. Pa što onda učiniti? Pa kako rekoh – Annie, baci šćape!