Je li vrag doista tako crn kao što izgleda?
18 rujna, 2011

Polako, ali sigurno zahuktava se predizborni cirkus. Na svim razinama – u medijima, ali i na društvenim mrežama. Čini se da će ovog puta stvarno biti pravi cirkus. Ljudi su malodušni. Smatraju kako se ništa ne da promijeniti. Za ono što se događa na političkom planu, ali i za ono što se događa oko njih smatraju da nisu odgovorni. Da su uvijek krivi neki drugi, neki, kako ih ja volim nazvati ‘oni’. Nekako mi se čini kako smo nacija koja ne želi odgovornost za ono što joj se događa preuzeti na sebe. Za početak pojedinačno nismo spremni odgovarati na svoje vlastite postupke, priznati da smo nešto možda učinili loše ili pogrešno i krenuti dalje. Jer, čini se, u našoj svijesti nema ideje da svatko može pogriješiti i da to može priznati, odgovarati za ono što je učinio, bilo pred sobom bilo pred drugima i nastaviti dalje. Jer svi griješimo. Baš kao što kaže jedna stara izreka kako nema sveca bez prošlosti i grešnika bez budućnosti. I sve me to podsjetilo na kartu Vraga u tarotu. Zajedno s kartom Smrt ova karta izaziva blago rečeno strah onih koji ne poznaju simboliku tarota. A da ne govorimo o tome što vrag predstavlja u kršćanskom svjetonazoru. No je li vrag doista tako crn kao što izgleda? I što zapravo predstavlja vrag u tarotu?

Na karti je predstavljen vrag glavom i bradom onako kako ga opisuje kršćanska predaja – biće s rogovima i životinjskim donjim dijelom tijela i ekstremitetima. U nekim špilovima vrag ima kozje noge, u drugima pak kandže ptice grabljivice. Njegovom pojavom koja se sastoji od dijelova različitih bića nastoji se pokazati njegova nakaradnost i izopačenost. Također, na nekim špilovima vidimo i dva ljudska lika, gole muškarca i ženu, s lancima oko vrata. U Mitološkom tarotu na karti vrag je prikazan likom Pana, grčkog boga, pola čovjeka pola jarca koji svira u svoje karakteristične svirale. Među ostalim bogovima grčkog panteona Pan nije bio osobito cijenjen, smatrali su nepredvidivim i nimalo božanskim, sklonim da se bez srama prepusti svojim nimalo uzvišenim porivima. Pan svira u svoju frulu, a ljudi plešu kako on svira. I naravno, vrag je kriv za sve. Međutim, ako malo bolje zagledate kartu, primijetiti ćete kako su ženi i muškarcu ruke slobodne i kako bi se (naravno da to doista žele) mogli bez nekih većih problema osloboditi lanaca. Ali čini se da im to baš nije prva stvar na pameti. Jer, u ovakvoj poziciji, što god da učine dok ih vrag navodno drži na lancu nije njihove odgovornost jer ih je vrag na to prisilio. Što baš i ne odgovara istini. Ali je puno lakše okriviti nekog drugog za svoje postupke kako sami ne bismo preuzeli za ono što činimo odgovornost. To je najlakše. Ali je i put ravno u pakao.

Ipak, vrag nije tako crn kao što izgleda. Barem ne u ovoj tarot karti. Naravno, ovo je karta naših mračnih nagona – mračni su zato što ih ne osvijestimo i ne prihvatimo, karta svega onoga čega se sramimo i skrivamo, prvenstveno sami od sebe. Vrlo često, ono što tako uredno i snažno potiskujemo u sebi vidimo u drugim ljudima. I onda nas to ljuti ili smo im zavidni. Uglavnom, naša je reakcija nelogično žestoka prema osobama koje nam zapravo nisu ništa napravile, a otvoreno izražavaju osobine koje i mi sami posjedujemo, ali ih ne želimo sami sebi priznati. I zato nam se može činiti kako nas te osobe izazivaju i provociraju. Ali to nema nikakve veze s njima nego s nama.

 

Ovakva žestoka reakcija trebala bi nas potaknuti da se zapitamo zašto potiskujemo neke komponente naše osobnosti. O čemu god da se radi, i naše uvjetno rečeno, negativne osobine dio su naše psihe i bilo bi poželjno da ih spoznamo i upoznamo. Tako ćemo znati o čemu se radi pa ćemo, zlu ne trebalo, imati ono što nam se kod samih sebe ne sviđa, pod kontrolom. Međutim, naša mračna strana ne sadrži nužno samo negativne osobine i sadržaje. Relativno često, tu su neke naše kvalitete pa čak i talenti koje smo proglasili bezveznima ili su to obično učinili drugi tijekom našeg odrastanja – naše okruženje ili nažalost, bliske nam osobe. Tek kad zaronimo u vlastiti mrak možemo ih pronaći jer se tamo skriva naše vlastito blago i uspavani potencijali. Samo moramo biti dovoljno hrabri da ih iz tog mraka oslobodimo i stavimo na svjetlo dana odnosno prihvatimo u svijest. Kada funkcioniramo na taj način, neće više biti mjesta projekcijama niti će drugi biti odgovorni za ono što nam se događa. Pa se tako ni naš život neće odvijati mimo nas. Jer ćemo puštanjem da ‘plešemo kako netko drugi svira’ dati nekom drugome da umjesto nas odlučuje i to o stvarima koje mogu biti ključne za kvalitetu našeg života. Naravno da nije lako preuzeti odgovornost za svoje vlastite postupke, posebno onda kada baš i nismo u svojem najsjajnijem izdanju. Ali ništa se neće promijeniti budemo li ispravljali tuđe greške. Moramo započeti sa sobom. Odnosno pomesti pred svojim vlastitim vratima. Pa se možda onda i drugi povedu za našim primjerom. I možda onda nešto zajedno promijenimo na kolektivnoj razini. A možemo i dalje dozvoliti da našim životom upravlja netko drugi i prepuštati se kritiziranju i žalovanju. Sami odlučujemo.